Koju ste knjigu posljednju procitali?

Sta ste zadnje procitali i kakav vam je utisak knjiga ostavila?
Prije 2 mjeseca sam u biblioteci pokojne babe od drugarice nasla knjigu Zivot srpskih vojvoda od Vuka Stefanovica Karadzica i odusevljena sam knjigom, a posebno nacinom na koji je sve napisano, bukvalno narodnim jezikom.

Another Inconvenient Truth
How biofuel policies are deepening poverty and accelerating climate change

Evo posljednje sto procita.
Nekada davno nisam primijetio svu ovu jacinu ali nikada nije kasno...


esej`MOSTOVI`
Ivo Andric

Od svega sto covek u zivotnom nagonu podize i gradi, nista nije u mojim ocima bolje i vrijednije od mostova.Oni su vazniji od kuca, svetiji, jer opstiji, od hramova.

Svaciji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrstava najveci broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih grdjevina i ne sluze nicem sto je tajno i zlo.

Veliki kameniti mostovi, svedoci iscezlih epoha kad se drugojacije zivelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudili od vetra i kise, cesto okrzani na ostro rezanim coskovima, a u njihovim sastavcima i neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice.Tanki zelezni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao zica, sto drhte i zvuce od svakog voza koji projuri; oni kao da jos cekaju svoj posljednji oblik i svoje savrsenstvo, a lepota njihovih linija otkrice se potpuno ocima nasih unuka.

Drveni mostovi na ulasku u bosanske varosice cije izglodane grede poigravaju i zvece pod kopitama seoskih konjakao dascice ksilofona.I najposle, oni sasvim mali mostici u planinama, u stvari jedno jedino ovece drvo ili dva brvna prikovana jedno uz drugo, prebaceni preko nekog gorskog potoka koji bi bez njih bio neprelazan.

Po dva puta u godini gorska bujica odnosi, kad nadodje, ta brvna , a seljaci,slepo uporni kao mravi, seku, tesu i postavljaju nova.

Svi su oni u sustini jedno i podjednako vredni nase paznje jer pokazuju mesto na kome je covek naisao na zapreku i nije zastao pred njom ,nego je savladao i premostio kako je mogao , prema svom shvatanju , ukusu, i prlikama kojima je bio okruzen.I kad mislim na mostove , u secanju mi iskrsavaju ne oni preko kojih sam najvise prelazio , nego oni koji su najvise zadrzali i zaneli moju paznju i moj duh.

Tako , svuda na svetu , gde god se moja misao krene ili stane , nailazi na verne i cutljive mostove kao na vecitu i vecno nezasicenu ljudsku zelju da se poveze, izmiri i spoji sve sto iskrsne pred nasim duhom , ocima i nogama , da ne bude deljenja , protivnosti ni rastanka.



Tako isto u snovima i proizvoljnoj igri maste.Slusajuci najgorcu i najlepsu muziku koju sam ikada cuo , odjednom mi se ukaza kamenit most, presecen po polovini , a izlomljene strane prekinutog luka bolno teze jedna ka drugoj.

To je vernost i uzvisena nepomirljivost lepote , koja pored sebe dopusta jednu jedinu mogucnost : nepostojanje.

Naposletku , sve cim se ovaj nas zivot kazuje-misli, napori , pogledi , osmesi , reci , uzdasi -sve to tezi ka drugoj obali , kojoj se upravlja kao cilju , i na kojo tek dobiva svoj pravi smisao.Sve to ima nesto da savlada i premosti: nered , smrt ili nesmisao.Jer , sve je prelaz most ciji se krajevi gube u beskonacnosti , a prema kom su svi zemni mostovi samo decije igracke , bledi simboli.A sva je nasa nada s one strane.

Ne vjerujem da je ovo iko ikada mogao ili ce moci bolje rijecima opisati.
Tako jednostavno najdublje misli izreci. A nije nikakva filozofija, treba samo posmatrati i misliti, ali ipak to tako moze samo Andric-legenda.

Trenutno ubijam loše raspoloženje tako što čitam "Pripovijetke " Milovana Glišića .

Prilikom mog nedavnog boravka u Bobetinom brdu, slučajno sam kod sestrića dobio u ruke knjigu sa naslovom "RAJ JE OVDJE", autora Bore Petrova Lukića, iz Piperaca (kod Bobetina brda). Knjigu sam sa velikim veseljem i zanimanjem pročitao, jer mi je bila zanimljiva i po sadržaju kao i moje usavršavanje ćirilice. Glavni junak u knjizi je Goran, sin tajkuna i Jovana, hćerka siromašnog mlinara. Po događaju je to savremeni Romeo i Julija, ali sa sretnim krajem. Autor u njoj propagira vrijednosti kao što su: život u prirodi, dobri običaji, radinost, skromnost, mudro upravljanje životom.... . Imao sam prilu razgovarati i sa samim piscom ove knjige, koji je u mnogo ćemu zanimljiv čovjek. Sve ga interesuje a pogotovu kulturno nasleđe.

Carls Bukovski - Djavo je bio vruc

Zanimljiva zbirka pripovjedaka, msm onaj ko je jednom citao Bukovskog sigurno je onda i upoznat o nacinu pisanja i izrazavanja ovog velikana svjetske knjizevnosti. Po meni sasvim fina zbirka za ubijanje dosade, a realno i za opustanje...

Kanim se citati sada Lovac U Zitu, msm slican je nacin izrazavanja pa vjerujm da ce mi se dopasti.

Vojislav Lubarda, Tamni vilajet.
Prije nje Mila 18, Leona Urisa. Radi se o stradanju Jevreja u Varšavskom getu.

Inače najviše čitam skidajuću sa net-a teme koje me zanimaju, a to su politika i religija. Pred spavanje.