Delici na Manjaci: I Bog nam je rekao laku noc

Mještani sela Delići, na Manjači: I Bog nam je rekao laku noć (Foto)
Mještani sela Delići, na Manjači: I Bog nam je rekao laku noć (Foto)
Galerija
Dragan Sladojević, Foto A. Čavić - 22.01.2012 19:32

Nemamo vodu, put, telefone, izvore prihoda, a često nam nestaje i struje, pričaju uglas mještani sela Delići, kod Banjaluke, koje sada naseljava tek 19 mještana, a ranije ih je bilo oko 200.

Zbog teških uslova za život ovo naselje na Manjači napustila je većina žitelja, ali to nije usamljen primjer, jer mnogim ruralnim predjelima u BiH prijeti izumiranje, pošto je migracija u gradove uzela maha.

Delići danas, u potrazi za boljim životom, uglavnom naseljavaju Banjaluku i Srbiju, ali, ima ih i širom Evrope. Oni koji su ostali u ovom selu žive na gotovo identičan način kao i njihovi preci. Razlika je u tome što sudbina nije u njihovim rukama, jer danas ni stočarstvo nije isplativo, tako da, u nedostatku radnih mjesta, nemaju načina da dođu do novca.

Vodu koriste iz bunara, ili plaćaju da im dragocjenu tečnost, neuslovnom makadamskim putem, dovezu cisternama. Fiksne telefone nemaju, pa oni rijetki koji su imali novca kupili su i koriste mobilne, a čim dođe do nevremena, umjesto sijalica, pale svijeće. Kuće u kojem žive izgrađene su prije više decenija.

Najstariji među njima je Stanko Delić (78), koji se ne sjeća da se u ovom mjestu teže živjelo. Nezaposlenost i nedostatak odgovarajuće infrastrukture, ističe on, "razlozi su zbog kojih selo, koje je nekada vrvilo djecom, sada naseljavaju uglavnom starci".

"I Bog nam je rekao laku noć. Kupujemo vodu, jer se dešava da bunari presuše. Stočni fond smanjujemo, pošto od poljoprivrede nema novca. Iako ovdje imam najviše godina, ne sjećam se težeg života. Ovce sam, kada sam bio mlađi, čuvao, kisnuo i smrzavao se, ali, vjerujte, sada je još teže. Svi su nas zaboravili", žali se Stanko Delić.

Najmlađa u ovom selu je Nedeljka Delić, učenica petog razreda, koja jedina putuje u školu u obližnje mjesto Sitnica.

"Moja sestra je učenica Medicinske škole u Banjaluci. U tom gradu i stanuje. Od djece sama sam ovdje. Nemam s kime ni da se igram", ističe ona.

Njen otac Milenko na to dodaje da je invalid, ali, uprkos tome, uzalud pokušava da dođe do posla.

"Gotovo nikakvih prihoda nemam, osim to nešto invalidnine", priča on.

Demografi naglašavaju da starije stanovništvo tradicionalno ostaje u seoskim područjima, dok se omladina izvan gradova zadržava samo kada mora.

"Riječ je o trendu koji je nezaustavljiv svugdje na svijetu. Starije tu zadržava tradicija, ali i činjenica da neki od njih nemaju izbora za preseljenje. U selima su živjeli od kada za sebe znaju, tako da ekonomski momenat kod njih nije presudan. Najveći problem ogleda se u tome što tamo nema reprodukcije, pa dolazi do izumiranja", ističe Stevo Pašalić, demograf.

Reprodukcije na selima, prema mišljenju Biljane Milošević, sociologa, nema jer mladi "trbuhom za kruhom" bježe u gradove.

"Nažalost, omladinu je danas sramota da priznaju da im se roditelji bave poljoprivredom, te da i oni to moraju da rade. Slijevanje stanovništva iz sela u gradove dovelo je do zapostavljanja ruralnih sredina", kaže ona.

Dok razvijene evropske zemlje ulažu u poljoprivredu, kako bi očuvali sela, koja su stub razvoja svakog društva, ruralna naselja u BiH su zapostavljena te ih, prema zvaničnoj statistici, napušta sve više stanovnika.

Najlakse je nista ne raditi, a optuzivati druge za svoju neimastinju.