Svastika ili neshto o ,,Kukastom krstu,,

Poshto gore poche tema o ovom simbolu, evo malo s vikipedie :

Citat :

Kukasti krst ili svastika (na sanskritu स्वस्तिक) je ekvilateralni krst sa kracima iskrivljenim pod pravim uglom u levu (卍) ili u desnu stranu (卐). Svastika je sveti simbol u budizmu, hinduizmu i đainizmu. Danas je mnogo poznatija kao simbol Nacističke partije pre i tokom Drugog svetskog rata. Tradicionalno se prikazuje tako da je glavna srednja linija u horizontalnom položaju ali se ponekad prikazuje i pod uglom od 45° dok je Hindu verzija ukrašena sa tačkama u svakom kvadrantu.

Na našim prostorima je možemo naći na podnom mozajiku grada Naisa iz prehrišćanskog perioda kao i na pojedinim nalazima sa arheološkog lokaliteta Lepenski vir.

Sadržaj [sakrij]
1 Uopšteno
2 Istorija
2.1 Kometa/ptica hipoteza
2.2 Svastika u ranom hinduizmu



Uopšteno [uredi]
Pretpostavlja se da je motiv svastike prvi put upotrebljen u neolitskoj Evroaziji. Svastika je takođe upotrebljavana i u izvornim severnoameričkim kulturama i to naizgled nezavisno od njene upotrebe u drugim delovima sveta. Svastika se takođe nalazi u opštoj upotrebi u građanskim i religijskim ceremonijama u Indiji. Mnogi indijski hramovi, venčanja, festivali i proslave ukrašeni su simbolom svastike. U jugoistočnu Aziju simbol je stigao posredstvom hindu kraljeva i danas predstavlja sastavni deo hinduizma na Baliju i čest prizor u Indoneziji. Simbol takođe ima drevne korene i u Evropi gde se pojavio na artifaktima iz perioda prethrišćanske kulture. Do početka 20. veka nalazio se u širokoj upotrebi širom sveta kao simbol sreće i blagostanja.

Nacistička svastikaMeđutim, od usvajanja svastike kao simbola nemačke Nacional-socijalističke radničke partije i Adolfa Hitlera, simbol uglavnom asocira na fašizam, rasizam, Drugi svetski rat i holokaust. Pre toga simbol je imao izuzetan značaj u istraživanju Hajnriha Šlimana koji ga je otkrio tokom iskovapanja Troje i koji ga je smatrao pouzdanim dokazom o migraciji indoevropskih naroda (Arijevaca). Šliman je pronađeni simbol uporedio sa simbolima na drevnoj nemačkoj grnčariji i na grčku i vedsku kulturu.

Upravo zbog toga nacisti su izabrali svastiku za svoj simbol želeći da na taj način istaknu svoje arijevsko poreklo, koncept koji će kasnije podržati teoretičari kao što je Alfred Rozenberg koji je zagovarao teoriju po kojoj je nordijska rasa gospodara potekla iz severne Evrope. Svastika se danas nalazi u upotrebi kao simbol neonacističkih organizacija ali i kao simbol organizacija koje se bore za ljudska prava i koje koriste ovaj znak da bi pojedine organizacije okarakterisale kao fašističke ili nacističke.


Istorija [uredi]
Svastika sa kracima iskrivljenim u desno. Civilizacija doline Inda, 3000 god. p.n.e. Stećak u Gornjim Močiocima, pokazuje da je svastika poznat simbol u srednjovekovnoj Bosni.Najstarija svastika deo je tzv. Vinčanskog pisma i može se videti na primercima grnčarije datirane oko 4.000 god. p. n. e. Isti simbol pojavljuje se i kao deo induskog pisma iz perioda oko 3.000 godine p. n. e. Otuda verovatno i upotreba ovog simbola koja se do danas zadržala u hindu, đainskoj i budističkoj kulturi. Grnčarija iz perioda od oko 2.000 god. p. n. e. pronađena u Sintašti je takođe ukrašena simbolom svastike. Simboli nalik svastici javljaju se i u bronzanom i gvozdenom dobu u oblasti severnog Kavkaza (Kobanska kultura) i Azarbejdžana, kao i kod Skita i Sarmata. U svim ovim kulturama, sa izuzetkom južne Azije, simbol svastike nije imao neki poseban značaj već se javlja samo kao jedana od varijacija sličnih simbola različite složenosti.

U antičkom periodu, svastika je često korišćena od strane Hetita, Kelta i Grka. Pojavljuje se i u drugim azijskim, evropskim, afričkih i severnoameričkim kulturama — ponekad kao geometrijski motiv, a ponekad kao religijski simbol. Svastika je sveti simbol u hinduizmu, budizmu i đainizmu.

Učestalost simbola svastike je lako objasniti kao pojavu jednog vrlo jednostavnog simbola koji je nastao samostalno u svim društvima koja su izrađivala predmete od pruća. Svastika je oblik koji se ponavlja na ivici prilikom pletenja četvrtastih predmeta. Druge teorije pokušavaju da uspostave vezu sa kulturnom difuzijom ili objasne samostalnu pojavu ovog simbola u različitim udaljenim civilizacijama u skladu sa Jungovom teorijom kolektivne podsvesti.

Iako se postojanje svastike na američkom kontinentu može objasniti postojanjem kultura koje su izrađivale predmete od pruća, njeno prisustvo u Americi slabi teoriju kulturne difuzije. Iako postoje teorije po kojima je svastika tajno preneta u Severnu Ameriku od strane rane Euroazijske pomorske civilizacije, najverovatnije je došlo do nezavisnog razvoja ovog simbola na tlu Amerike.





Kometa/ptica hipoteza [uredi]
Dve vaze u obliku sove iz Šlimanove knjige Ilios.Još jedno zanimljivo objašnjenje porekla ovog simbola dao je čuveni astronom Karl Sagan u svom delu „Kometa“. Sagan je u svom delu prikazao drevni kineski rukopis na kome su prikazane varijacije repa komete: na crtežima su uglavnom prikazane različite jednostavne varijacije izgleda repa komete, ali je na poslednjem crtežu koji podseća na svastiku prikazano jezgro komete sa četiri savijena zraka koja izviru iz nje. Sagan je pretpostavio da se nekada davno kometa veoma približila Zemlji da su mlazevi vrelog gasa koji su izbijali iz nje i bili savijeni zbog njene rotacije, postali vidljivi golim okom što je dovelo do nastanka simbola svastike širom sveta. Bob Kobres je u knjizi „Komete i propast bronzanog doba“ (1992) izneo tvrdnju da je kometa prikazana na svilenom atlasu iz perioda Han dinastije bila nazvana „dugorepa fazanska zvezda“ zbog svoje sličnosti sa ptičijom nogom i da većina motiva nalik na svastiku, uključujući i motive koje je otkrio Šliman, reprezentuju ptičje tragove.


Svastika u ranom hinduizmu [uredi]
Svastika je sveti simbol u hinduizmu, budizmu i đainizmu u kojima se javlja već od 6. veka p. n. e. U hinduizmu svastika ima različita značenja: sreća, Sunce, Brama ili koncept samsare. Budizam, koji se krajem prvog milenijuma značajno proširio u Jugoistočnoj Aziji dotičući Kinu, Koreju i Japan, zaslužan je za širenje ovog simbola. Smatra se da se upotreba svastike od strane bon vere u Tibetu, kao i sanskritskih religija kao što su cao dai u Vijetnamu i falun gong u Kini takođe može pripisati širenju budizma. Do upotrebe svastike od strane akanske civilizacije u jugozapadnoj Africi najverovatnije je došlo na sličan način zahvaljujući kulturnom transferu duž puta robova oko 1500 god. pre n. e.

Citat :

Kukasti krst
Svi ga pamte kao simbol nacizma ,ali ovja znak ima drevno poreklo I duboko religijsko znacenje.Kukasti krst ili svastika,zvana jos I crux gammata,zato sto njrgovi kraci podsecaju na grcko slovo gama,rodio se jos u vreme neolita,na obalama reka Eufrata I Tigrisa,kao verski znak.

Simbol je sunca I putanje koju ono pravi,predstavlja najviseg Boga,moc, srecu i zivotnu snagu. Povijesno taj krst koriste americki indijanci, vikinzi, grci, kelti, anglo-saksoni, maye, asteci, fenicani, persijanci, rani hriscani, pa i neolitska plemena. Postoje cak i zidovske svastike koje nalazimo u sinagogama odmah uz Davidovu zvezdu. Postoje mnogi primjeri hriscanskih svestenickih halja ukrasenih tim simbolim.

Dok nacistički hackenkreutz obicno ima krakove udesno (i nerijetko je zaokrenut 1/8 kruga), u celom svetu svastiku nalazimo u oba smjera (kao "suncevu" i "mjesecevu"), premda cesce kao simbol sunca s krakovima ulijevo.

Na dalekom je istoku jos oznacavao neprestano smenjivanje godisnjih doba.

U osamnaestom veku je poprimio znacenje broja 10 000,a zatim I oznake za beskonacnost. Sastoji se od su što znaci "dobro" i asti što je verzija glagola "biti" (je) tako da suasti znači "dobro je" ili "dobrobit" ili tako nešto, dok sufiks ka predstavlja sufiks za umanjenicu (svastika - svastikica), uglavnom im znači malena stvar/oznaka koja donosi dobrobit.

Tridesetih godina proslog vijeka su poslate tajne ekspedicije iz nacistiscke Njemacke,
o kojim javnost nije bila informisana, u Azijske zemlje kao npr. Indiju, Iran, Tibet itd. da bi potvrdili svoje tvrdnje o rasnoj ideologiji i svoje arijsko porijeklo.
Najvjerovatnije da su nesto tamo istrazivali i tako uzeli svastiku kao simbol svoga rajha.Ja sam skoro gledao neku emisiju o budistima i vidio 'sv(w)astiku' kako je Nijemci zovu.

Evo jos nesto iz Vince.Pogledajte peti i sesti red gdje cete vidjeti poznate simbole.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/de/thumb/7/74/2004-07-31_Gimbutas_Vinca-Schrift.png/400px-2004-07-31_Gimbutas_Vinca-Schrift.png

Imam negde sliku koka kole iz dvadesetih godina sa kukastim krstom, tada je bio popularan u americi.

Evo par tekstova vezanih za naciste i svastiku

Podrijetlo,
krv i priroda

Misticni korijeni nacionalsocijalizma

Povijesna perspektiva

Naše putovanje mora poceti u rastrganom, ali zemljopisno
dobro poznatom podrucju Europe devetnaestog stoljeca, u
kojemu su, kako bi se moglo pretpostaviti, drevne i ezoterij-
ske ideje posve odvojene od složenih politickih procesa, intelektualnog
racionalizma i ubrzane industrijalizacije, koja se odvijala u to
doba. Bez obzira, izvor fascinacije nacista okultnim i ezotericnim
vjerskim sustavima može se pronaci u politickim, kulturnim i gospodarskim
okolnostima, koje su vladale u Prusiji i Austriji u drugoj
polovici toga stoljeca. Britanski strucnjak za povijest Treceg Reicha,
Nicholas Goodrick-Clarke, istaknuo je da je Austrija krajem 19. st.
bila proizvod triju velikih politickih promjena: "Te promjene su se
sastojale u iskljucenju Austrije iz Njemacke Konfederacije, administrativnom
odvajanju Madarske od Austrije i uspostavljanju konsti-
tucionalne monarhije u "austrijskoj" ili zapadnoj polovici carstva."
Njemacka Konfederacija stvorena je na Beckom kongresu sa svrhom
da zamijeni Sveto Rimsko Carstvo, a postojala je od 1815.-1866; to
je bila zajednica 39 njemackih država - 35 monarhija i 4 slobodna
grada. Središnji organ vlasti bila je Narodna skupština, kojom je predsjedala
Austrija. Medutim, ta konfederacija nije ispunila ocekivanja
njemackih nacionalista, koji su se nadali konsolidaciji tih malih monarhija
u politicki ujedinjenoj Velikoj Njemackoj.

Kako bi osigurao prevlast Prusije nad Austrijom i ujedinjenje
Njemacke pod pruskom vlašcu, Otto von Bismarck je u lipnju 1868.
izazvao Austrijsko-pruski rat iskoristivši spor oko upravljanja Sch-
leswig-Holsteinom. U tom sukobu, koji je poznat i pod imenom Se-
dmotjedni rat, Prusija je sklopila savez s Italijom, a Austrija s brojnim
njemackim državama, medu kojima su bile i Bavarija, Wurttemberg,
Saksonija i Hanover. Prusija je bez napora svladala Austriju i njezine
saveznike. Austrija je iskljucena iz njemackih poslova Praškim
sporazumom (23. kolovoza 1866.). Usprkos ratu, Bismarck je u Austriji
vidio moguceg buduceg saveznika, te je, da izbjegne nepotrebno
slabljenje države, pristao na aneksiju Hanovera, Hessea, Nassaua,
Frankfurta i Schleswig-Holsteina. (Ti skromni uvjeti mira olakšat
ce stvaranje Austrijsko-Njemackog saveza 1879). Nakon rata je prestala
postojati Njemacka Konfederacija, koja je zamijenjena Sjever-
nonjemackom Konfederacijom pod vodstvom Prusije. Poraz Austrije
predstavljao je još jedan udarac njemackom nacionalizmu: austrijski
Nijemci u Habsburškom carstvu našli su se izolirani medu mnoštvom
nacionalnih i etnickih skupina. Sljedeci prikaz politickih podjela
unutar carstva na neki nacin ce pomoci da shvatite koliko je ono bilo
multikulturalno:

Austrija;

kraljevine Bohemija, Dalmacija i Galicija-Lodomerija;
nadvojvodine Donja i Gornja Austrija;
vojvodine Bukovina, Karintija, Kranjska-Salzburg i Stirija;
grofovije Goricija-Gradiška, Tirol i Vorarlberg:
kraljevina Austrijska Šlezija;
Bosna i Hercegovina;

Lombardija (pripala Italiji 1859.), Modena (pripala Italiji 1860),
Toskana (pripala Italiji 1860.) i Venecija (pripala Italiji 1866);
i grad Trst.

Kako je ustvrdio Goodrick-Clarke, bojazni da ce ne-germanski
narodi ugroziti prevlast njemackog jezika i kulture u carstvu, rezultirao
je sukobom lojalnosti izmedu njemacke nacionalnosti i austrijskog
državljanstva. To je, pak, rezultiralo stvaranjem dvaju osnovnih
nacionalistickih pokreta: volkisch-nacionalizma i pangermanizma,
o kojima cemo poslije raspravljati.

Druga velika promjena bio je Ausgleich ("Sporazum") iz 1867.,
kojim su Habsburgovci uspostavili dvojnu Austro-Ugarsku monarhiju,
cija je svrha bila potiranje nacionalnih težnji Slavena u obje
države, koje su poticali Slaveni u Otomanskom carstvu (medu kojima
su bili Srbi, Crnogorci i Albanci), koji su iskoristili slabljenje
Turaka za uspostavljanje svojih država. Kako je istaknuo americki
povjesnicar Steven W. Sowards: "Bivši revolucionari [iz 1848] -
njemacki i madarski - postali su ustvari "narodi države", od kojih
je svaki vladao jednom polovicom dvojne države, koju su samo na
vrhu ujedinjavali kralj-car i zajednicki ministri vanjskih poslova i
rata."

Medutim, Norman Davies tvrdi da je Ausgleich samo pogoršao
stvari:

"Nije bilo nikakve šanse da njemacka elita nametne svoju kulturu
u Austriji, a osobito da je proširi na citavu Dvojnu monarhiju.
Konacno, "Austrija je bila slavenska kuca s njemackom
fasadom". U praksi, tri "nadmocne rase" - Nijemci, Madari i
galicijski Poljaci - dobile su mogucnost da vladaju nad ostalima.
Uprava je bila ustrojena na takav nacin da je njemacka
manjina u Bohemiji mogla obuzdavati Cehe, Madari u Madarskoj
su obuzdavali Slovake, Rumunje i Hrvate, a Poljaci u
Galiciji Rutene (Ukrajince). Pritisak se nagomilavao kako je
svaki od iskljucenih naroda bivao sve više privucen carima
nacionalizma."

Ausgleich je izazvao i težnje za autonomijom medu mnogobrojnim
narodima u sklopu Austro-Ugarskog Carstva. U njemu je živjelo
jedanaest glavnih nacionalnosti: Madari, Nijemci, Cesi, Poljaci, Ru-
teni, Slovaci, Srbi, Rumunji, Hrvati, Slovenci i Talijani. Najvecu i
najnemirniju manjinu tvorilo je oko 6,5 milijuna Ceha, koji su živjeli
u Bohemiji, Moraviji i austrijskoj Šleziji. Medutim, njihovu želju za
autonomijom neprestano su potirali Madari, odlucni da zadrže politicku
strukturu utemeljenu Ausgleichom.
Njemacki nacionalizam potkopan je dva puta u prvoj polovici 19.
st: na Beckom kongresu 1815. i nakon revolucija 1848. Goodrick-
Clarke tvrdi:

"S obzirom na tako spor napredak u smjeru politickog ujedinjenja,
Nijemci su ideju o nacionalnom jedinstvu poceli sve
više razumijevati u kulturnom smislu. Ta tendencija je pocela
krajem 18. st., kada su književnici predromantistickog pokreta
Sturm und Drang izražavali zajednicki identitet svih Nijemaca
u narodnim pjesmama, obicajima i književnosti. Stvarala
se idealizirana slika srednjovjekovne Njemacke koja je, iako
u nedostatku politickog jedinstva, trebala dokazati njezino pravo
na duhovno jedinstvo. Taj naglasak na prošlosti i tradicijama
dao je snažan mitološki karakter pitanju ujedinjenja."

Nastavlja:

"Iskljucenje Austrije iz novoga Reicha, kojim je dominirala Pru-
sija, razocaralo je nacionaliste obiju zemalja. Nade o Velikoj
Njemackoj raspršile su se 1866., kada je Bismarck osigurao
uspon Prusije vojnim porazom Austrije, koju je prisilio da se
povuce iz svih njemackih poslova. To je još više otežalo položaj
njemackih nacionalista u Austro-Ugarskoj. Godine 1867.,
Madari su ishodili politicku neovisnost u dvojnoj državi. Širenje
pangermanskog pokreta u Austriji sljedecih nekoliko
desetljeca, odražavalo je dilemu austrijskih Nijemaca koji su
živjeli u državi s izmiješanim njemackim i slavenskim stanovništvom.
Oni su predlagali odcjepljenje austrijskih pokrajina
s vecinskim njemackim stanovništvom iz višejezicnog Habsburškog
carstva, te njihovo ukljucivanje u novi Drugi Reich
preko granice. Tu je ideju ostvario Anschluss - aneksija Austrije
u Treci Reich 1938."

Idealizirana, romanticna slika ruralne, tobožnje, srednjovjekovne
Njemacke patila je pod programom ubrzane modernizacije i industrijalizacije,
koje su se dogadale u doba Drugog Reicha. Mnogi, koji
su svjedocili propadanju svojih tradicionalnih zajednica zbog širenja
gradova i industrija, smatrali su da su temelji njihova mistickog jedinstva
ozbiljno uzdrmani. Osim toga, ti protu-modernisticki nazori
rezultirali su odbacivanjem liberalizma i racionalizma, no paradoksalno
je da su istodobno otimali znanstvene koncepcije antropologije,
lingvistike i darvinisticke evolucije kako bi "dokazali" nadmocnost
njemacke rase.

"S vanjskim znacajkama rasnih tipova povezivao se niz unutarnjih
moralnih Vrijednosti: osim što su bili plavooki, plavokosi,
visoki i skladne tjelesne grade, Arijevci (i, prema tome,
Nijemci) bili su i plemeniti, pošteni i hrabri. Usvojena je i
Darwinova ideja o evoluciji kroz borbu s ciljem dokazivanja
da ce nadmocne ciste rase pobijediti izmiješane, niže rase.
Rasisticke ideje su olakšale širenje politickog antisemitizma,
koji je i sam bio usko povezan s teškim posljedicama modernizacije.
Opce raspoloženje javnosti, ljutite zbog razarajucih
posljedica gospodarske promjene, našlo je oduška u klevetanju
židova, koje su optuživali za rušenje tradicionalnih vrijednosti
i institucija. Rasizam je podrazumijevao tvrdnje da židovi
nisu samo vjerska zajednica, nego i da se biološki razlikuju od
ostalih rasa."

Volkisch-pokret i pangermanizam

Kako je prethodno spomenuto, strahovi i težnje njemackih nacionalista
doveli su do nastanka dvaju iznimno utjecajnih pokreta - volkisch-
nacionalizma i pangermanizma. Cilj volkisch-pokreta bio je podizanje
kulturne svijesti Nijemaca koji su živjeli u Austriji, osobito na nacin
da u njima izazove strah za opstojnost njihova identiteta u pokrajinama
Austro-Ugarskog carstva s izmiješanim stanovništvom. Rijec
volkisch ne može se jednostavno prevesti na engleski jezik, buduci
da sadrži elemente pojma nacionalizma, kao i dubok osjecaj znacaja
folklora. Osnovna nacela volkisch misli odnosila su se na znacaj prirodnog
života (što je ukljucivalo i vegetarijansku prehranu); svijest
o mudrosti predaka, što je osobito ukljucivalo štovanje pretpovijesnih
spomenika; te razumijevanje astrologije i kozmickih ciklusa.
(Kako su mnogi komentatori primijetili, postoji jasna i prilicno sablasna
slicnost izmedu navedenih nacela i suvremenog New-Age
pokreta.)

Ideje volkisch-pokreta promicali su obrazovne i obrambene udruge
pod imenom Vereine (zajednica, udruga). Godine 1886., Anton
Langgassner je u Salzburgu osnovao Germanenbund, federaciju
Vereine-a., pod zastavom germanske Volkstum (državnosti). Vereine
su bile osobito popularne medu mladima i intelektualcima - naime,
ta popularnost je dosegnula takve razmjere da je nestabilna austrijska
vlada 1889. raspustila Germanenbund, koji se ipak ponovno pojavio
1894. pod imenom Bund der Germanen. Goodrick-Clarke pretpostavlja
da je do 1900. gotovo 150 000 ljudi bilo pod utjecajem
volkisch propagande.

Povjesnicar nacizma Eugene Davidson tvrdi da su sljedbenici
volkisch pokreta:

"vjerovali da ce se poteškoce industrijskog poretka - strogost,
impersonalnost, nepoštenje, nemilosrdni špekulanti - moci
odagnati samo povratkom ur-germanizmu, njemackoj zajednici,
drevnim teutonskim bogovima, te njemackom društvu
neokaljanom inferiornim, stranim uplitanjima. Narodi su mogli
izdržati takve strane elemente, no Volk je bilo organsko jedinstvo
sa zajednickim biološkim naslijedem. Volk svijeta, kao
nositelj kulture, koji je neusporedivo nadmocniji od drugih
rasa, bio je Nijemac; prema tome, jedina dolicna funkcija njemacke
države bila je da upravlja u ime Volka; sve što je medunarodno
smatralo se inferiornim i moralo se odbaciti. Cvrsto
gospodarstvo imalo se osnivati na poljoprivredi, a ne na industriji
s medunarodnim, osobito židovskim utjecajima; a što se
tice religije, njemacki Bog mora zamijeniti židovskog Boga,"
[Izvorna istaka]

Volkisch ideologiju su promicali mnogi casopisi od kojih je osobit
bio mjesecnik Der Scherer, sa svojim satiricnim ilustracijama.
Njega je u Innsbrucku objavljivao voda pokreta, Georg von Scho-
nerer (1842-1921), kojeg Davidson opisuje kao: "protukatolika, antisemita
i cesto komicnog."9 Protukatolicki i antisemitski clanci u
Der Scherer-u bili su popraceni crtežima debelih svecenika i nosa-
tih židova. Potonji su bili prototip židovskog stereotipa, koji ce se
poslije upotrebljavati u nacionalsocijalistickoj propagandi. Na jednoj
takvoj slici prikazani su židov i svecenik, koji sjede na vrhu gomile
zgrcenih ljudi, koji predstavljaju Volk, dok druga prikazuje
Vraga u paklu i natpis: "Kupalište za židove i jezuite."10

Neprestani napadi na židove dolazili su iz dva smjera: antikleri-
kalne volkisch skupine su ih povezivale s reakcionarnom Crkvom,
a klerikalni antisemiti su ih povezivali s volkisch poganstvom. Tako
su se židovi smatrali "bezbožnim socijalistima ili kapitalistickim
eksploatatorima ... i tajnim, medunarodnim vladarima financijskog
i intelektualnog života." Kako cemo poslije vidjeti, takvi ce nazori
preživjeti nacizam i proširiti poguban utjecaj na razlicite, danas
aktivne desnicarske skupine. Godine 1906., u katolickim novinama
Der Tiroler Post napisano je da je cilj židova da zavladaju svijetom,
dok su novine Linzer Post obranile antisemitizam kao zdravo samo-
ocuvanje. Iste godine je volkisch Deutsche Tiroler Stimmen pozvao
na istrebljenje židovske rase.

Ako je volkisch-pokret pokušao probuditi njemacku nacionalnu i
kulturnu svijest, pangermanizam je djelovao mnogo više politicki,
potaknut odbijanjem austrijskih Nijemaca da prihvate svoju isklju-
cenost iz njemackih poslova nakon Austrijsko-pruskog rata 1866.
god. Taj je pokret nastao medu studentima u Becu, Grazu i Pragu,
pod utjecajem prethodnih klubova njemackih studenata (Burschen-
schaften), nadahnutih ucenjima Friedricha Ludwiga Jahna (1778-
1850). Jahn, zacetnik volkisch ideologije, promicao je ideju o njemackom
nacionalnom jedinstvu, identitetu i romanticnom obredu.
Te skupine su promicale kleindeutsch (ili "mali njemacki") nacionalizam,
koji je podrazumijevao ukljucenje njemacke Austrije u bismar-
kovski Reich. Goodrick-Clarke istice: "Taj prusofilski kult doveo je
do štovanja sile i prijezira spram humanitarnom pravu i pravdi."

Georg von Schonerer je pretvorio pangermanizam od nejasnog
"prusofilskog kulta" u pravi revolucionarni pokret. Nakon što je 1873.
bio izabran u Reichsrat, a prije postavljanja zahtjeva za neovisnošcu
njemacke Austrije bez Habsburgovaca i njezino politicko ujedinjenje
s njemackim Reichom, Schonerer je oko pet godina bio sljedbenik
progresivne ljevice. Schonererov pangermanizam nije bio obilježen
samo idejom o nacionalnom jedinstvu, politickoj demokraciji i društvenoj
reformi: njegova osnovna znacajka bio je rasizam, "odnosno,
ideja da je krv jedini preduvjet svih gradanskih prava."

Godine 1888. pangermanski pokret se u izvjesnoj mjeri stišao jer
je te godine Schonerer bio osuden za napad, buduci da je upao u prostorije
Das Neue Wiener Tageblatt-a i napao urednika zbog preranog
objavljivanja vijesti o smrti njemackog cara Wilhelma I. Osuden je
na cetiri mjeseca zatvora, izgubio je plemicki naslov i oduzeta su
mu gradanska prava na pet godina.

Kada je austrijska vlada 1895. donijela odredbu o obveznom
ucenju slovenskog jezika u njemackoj školi u Celju u Kranjskoj, te
nakon što je dvije godine poslije austrijski premijer, grof Kazimierz
Badeni odlucio da svi službenici u Bohemiji i Moraviji moraju govoriti
ceški i njemacki (što je Nijemce dovelo u nepovoljan položaj),
žar nacionalizma iznova se rasplamsao citavim carstvom. Posljedica
toga bila je da su pangermanisti, zajedno s demokratskim njemackim
strankama usvojili strategiju blokiranja svih parlamentarnih
poslova, što je, pak, izazvalo nasilne javne nerede u ljeto 1897.

U to je doba Schonerer pronašao još jednog neprijatelja. Bila je
to Katolicka crkva za koju je smatrao da je ravnodušna prema interesima
austrijskih Nijemaca. "Biskupi su savjetovali cara, župni
svecenici su tvorili mrežu ucinkovitih propagandista u zemlji, a
Kršcanska socijalna stranka mu je oduzela bivša uporišta medu
seoskim i polu-gradskim stanovništvom Donje Austrije i Beca."
Schonerer je vjerovao da se povezanost katolicizma sa slavenstvom
i austrijskom državom može istaknuti i pokretom za obracanje na
protestantizam; tako je nastala krilatica Los von Rom ("Dalje od
Rima"). Tim pokretom je izmedu 1899. i 1910. na protestantizam
obraceno oko 30 000 ljudi u Bohemiji, Stiriji, Karintiji i Becu, iako
on uopce nije bio popularan medu volkisch udrugama i pangerma-
nistima, koji su ga smatrali "varijacijom tradicionalnog klerikalizma".
Isto tako, Protestantska crkva nije bila zadovoljna pokretom
Los von Rom, smatrajuci da ce njegova duboka veza izmedu religije
i politike uznemiriti i zbuniti vjernike. No, cinjenica je da oni koji
su bili politicki motivirani, religiju nisu smatrali bitnom.

Pangermanizam se na prijelomu stoljeca mogao podijeliti u dvije
struje: ona koja je, poput Schonerera, težila politickom i gospodarskom
ujedinjenju s Reichom, i ona koja je željela samo obraniti njemacke
kulturne i politicke interese u Habsburškom carstvu. Smatralo
se da su ti interesi posve potkopani - ne samo Badenijevim
jezicnim odredbama nego i uvodenjem opceg prava glasa za sve
muškarce 1907. To je još više potaknulo njemacko-slavenski sukob
u Habsburškom carstvu i bio je jedan od glavnih cimbenika stvaranja
rasistickog nauka ariozofije, o kojoj cemo raspravljati poslije. Godine
1853-55., Arthur de Gobineau je napisao esej o nejednakosti
rasa, u kojem je istaknuo ideju o nadmocnosti nordijsko-arijske rase,
upozorivši na mogucu opasnost njezina nestanka pod pritiskom ne-
arijskih rasa. Tu ideju, kao i socijal-darvinisticke teorije o biološkoj
borbi, usvojili su na prijelomu 20. st. njemacki propagandisti, koji
su tvrdili da Nijemci mogu obraniti svoju rasu i kulturu samo ako
zadrže rasnu cistocu.

Volkisch nacionalisti i pangermanisti pronašli su daljnje nadahnuce
u djelu zoologa Ernsta Haeckela, koji je 1906. god. osnovao
Monisticko društvo, koje je promicalo njegovo rasisticko tumacenje
socijalnog darvinizma. Sedam godina prije toga, Haeckelov kolega
Wilhelm Bolsche je napisao knjigu Vom Bazillus zum Affenmensch-
en ("Od bacila do covjekolikog majmuna"), u kojoj je opisao "golu
borbu za prevlast izmedu zoološke vrste 'covjeka'" i "najnižeg oblika
organskog života [mikroskopskih organizama]". Ta 'borba za
prevlast' snažno ce utjecati na razvoj njemackog antisemitizma
pocetkom 20. st. Hitler ce poslije takvim biološkim rjecnikom izraziti
svoja antisemitska stajališta kako bi Židovima zanijekao sva
ljudska obilježja. Naprimjer, Hitler je 1942. rekao sljedece:

"Otkrice židovskog virusa jedna je od najvecih revolucija, koju
je svijet ikada vidio. Borba u kojoj sada sudjelujemo jednaka
je onoj koju su u prošlom stoljecu vodili Pasteur i Koch.
Koliko mnogo bolesti duguju svoje postojanje židovskom virusu!
Iznova cemo ozdraviti tek kada uništimo židove."

Cista cifutska demagogija!
Ako neko stvarno veruje u ove spise koje produkuje vatikan,london i vasington onda stvarno nemamo sta pricati.
Toliko toga je iskrivljeno napisano o ovom slobodarskom pokretu, koji je najveca pretnja tzv danasnjoj demokratiji koja u principu se svodi na oduzimanje svih prava obicnom coveku.
Pokusao je napoleon i naisao je na domace izdajnike koji su mu dosli glave zbog naravno para i polozaja koje su im obecali london i vatikan.
Pokusao je hitler koji je takodje u svojim redovima imao ljude srebroljupce placene iz istih izvora.
Zato danas imamo hegemonisticku i apokalipticnu kolonijalnu silu u obliku sprege amerika-london-vatikan koja je izmakla i njima samima kontroli, koja pokusava da sav svet zavadi, da sve nacije se istope u jednu mulatsku masu,da sve religije spoje u jednu da uniste svaku nadu da covek moze biti zaista slobodan zauzvrat mu se nudi privid slobode koja je u stvari moderno robovlasnistvo.
Negdje sam procitao da demokratija nije vladavina prava nego predstavlja u grubom prevodu coveka vezanih ruku.
Nacional-socijalizam je najslobodarskija misao u vekovima koji su ostali iza nas.
To sto je proturena najveca laz u istoriji covecanstva posle protokola sionskih mudraca, a to je laz o holokaustu.
Ne poricem da nije bilo ubistava, ne samo jevreja nego i mnogih drugih nacionalnosti koje su se zadesile na ratom zahvacenom prostoru, ali postoje mnoge kontradiktornosti u celoj toj prici.
Ako je hitler mrzeo jevreje kako to da su mnogi bili clanovi nsdap,rozenberg jedan od njegovih kljucnih ljudi je bio jevrej da ne nabrajam mnoge druge, kako je onda napravio sporazum 1932 godine sa svetskom jevrejskom udrugom o zastiti jevreja i njihovom mirnom iseljavanju sa teritorija nemacke, kako to da tzv otrov kojim su ljudi ubijani u tzv koncentracionim logorima taj famozni ciklon b nije proizvodjen u nemackoj nego je uvozen uz amerike tokom rata, inace ciklon b je prasak buvac za unistavanje vaski koje su inace najveci prenosnici zaraznih bolesti a u to vreme tuberkoloza je bila neizleciva kao danas sida, tako da svako ko je umro od zarazne bolesti bivao je spaljen u mini krematorijumu, koji opet imaju kapacitete takve da svi krematorijumi u nemackoj nisu mogli kremirati 6 000 000 jevreja a da ne spominjemo ostale narode u narednih 20 godina.
Ali recimo jednu cinjenicu, pri okupaciji nemacke,tzv saveznicke snage u logoru dahau zarobljavaju oko 1100 nemackih vojnika,koji su bili premoreni i izgladneli od silnih borbi za odbranu nemacke,sve ih skidaju i streljaju nad jamom,potom ih snimaju i slikaju da bi te snimke potom prezentovali kao zrtve logora, uglavnom kao jevreje.
Da gnusna laz i monstruozni zlocin je ipak izasao na videlo i ma koliko se trudili da prikriju svoje zlocine nad nemackim narodom 1945,istina ce izaci na videlo a onda cemo da sudimo pravim zlocincima.
Pravi holokaust se desio upravo na nasim prostorima, na podrucju jasenovca, gdje prema istrazenim podacima se znalo za najmanje 1 200 000 zrtava, tako da dalja istrazivanja su obustavljena pod titinim naredjenjima i broj zrtava prezentovan na 600 000.
Najveca zverstva na podrucju bivse juge su ucinili upravo partizani i ustase.
Pavelic je rekao trecinu pobi,trecinu pokrsti a trecinu proteraj, on je prve dve trecine odradio a tito je zadnju trecinu raselio posle 1945 naselivsi srbe iz hrvatske i bosne u vojvodinu pobivsi i proteravsi vise od 700 000 neduznih bratskih nemaca.
Kad su tako sigurni da su pravedni zasto kriju slike partizana i nemaca, i ne samo slike.
Sam franjo tudjman je izjavio da je jedan od pet upravnika jasenovca bio jevrej,nakon cega je otisao u ameriku vrativsi se sa neizlecivom bolesti koja je jako uznapredovala i on ubrzo umire, sto mi se opet neslaze.
Nakon njegove smrti milorad dodik isporucuje jasenovacku gradju americi!?
Pogledajte pod kojim simbolima je ucinjeno najvise zverstava, naravno pod petokrakama i svim simbolima koje prezentuju vatikanske,iluminatske,masonske i druge simbole vezane za pentagram,piramidu i oko.
Pogledajte koliko obiljezja tih tajnih udruzenja imamo danas na srpskom teritoriju.
Kalemegdan, kip koji je cisti masonski simbol, zar nebi bilo ljepse vidjeti pravoslavni krst ili srpskog orla kako sija po noci na kalemegdanu.
Spomen neznanom junaku na avali gdje je nas masonski kralj srusio poznatu srpsku tvrdjavu koja je bila grad heroj u borbi protiv turaka i ostalih okupatora, a danas polazu cvece masonima.
Njegosev mauzolej, onakvu crkvicu pravoslavnu srusise i napravise onakvo ruglo.
Kuca cveca ili titov grob.
Da ne nabrajam silne objekte i simbole sirom srpskih zemalja.
Ali znam da nam vatikan i london rade o glavi, da nam nikad nisu bili prijatelji niti saveznici,znam da nam namecu sve svoje sto mogu.
Mrzim sve sto je americko-englesko-vatikansko, jer iza svih losih desavanja u svetu stoje upravo oni i njihova simbolika.
Kukasti krst ili svastika je simbol srece,slobode i napretka, i meni je jako drag u izvornom kontekstu tog simbola, jer su ga koristile sve civilizacije na planeti u iste svrhe.
I kod hitlera je imao isto znacenje, koliko god danasnji okupatori pokusavali izvrnuti ruglu svu slobodarsku borbu slobodnih evropljana.
Pogledajte nemacki krst sa cetiri ocila i srpski krst sa cetiri ocila i recite ima li razlike?
Kako ce da bude kada su srbi i nemci pre doseljavanja srba na ove prostore imali zajednicku drzavu i bili braca.
Imamo ostatke u luzici srpskoj gde i danas srbi i nemci imaju bratski odnos.

I zato ne lupajte o nekim stvarima o kojima malo znate i ne prepisujte demagogiju koje danasnje okupacione snage sire svetom i evropom tamo gde su nas okupirali.
Ali, danasnji oslobodilacki pokreti,slobodarska ideja o slobodnoj i ujedinjenoj evropi uzima sve vise maha, zovite to kako hocete, nazivajte ih nacistima i fasistima i ostalim demagoskim izrazima, ali je cinjenica da je sve vise ljudi zeljnih slobode i pravde, i cinjenica je da ova trojna sprega vasington-london-vatikan polako gubi kontrolu i snagu,a to nam daje snagu i volju za dalju borbu protiv navedenih dusmana.
I sami jevreji su bili samo sredstvo istih kao i mi i mnogi drugi.
E pa nema vise,sto je bilo bilo je,niko slobodarsku misao i borbu zaustaviti ne moze.


Pozdravljam sve slobodne ne demokratske clanove ovog foruma!