U narodu postoji jedna izreka , koja kaže " od Svetog Ilije Sunce sve milije" , a narod u Priboju dodaje na to "a od Svetog Arlije Sunce sve karlije " .
Danas je dan posvećen Svetom Agatoniku , koji narod naziva Arlijevdan . Na današnji dan 1883 godine je osvećena novosagrađena crkva u Priboju , i danas je u Priboju vašer u znak sjećanja na taj događaj .
Arlijevdan
„Arlijevdan“ nas Majevičane uvjek sjeća na nešto posebno i lijepo u našem životu. Na taj dan je bio najveći vašar kod naše Crkve. I na taj dan naši roditelji su nastojali da i mi djeca budemo slobodni da odemo na vašar. A na vašaru mnogo naroda, muzika ali i sladoled, kolačari sa kolačima u obliku đerdana, srca i sa ogledalcima. A koje imao „neku paru“ mogao je da kupi sebi i „koktu“, prvo piće naše mladosti, jer do tada i nije se baš proizvodilo neko piće za djecu i omladinu. Slivao se taj dan svijet sa svih brda Majevice, dolazili su gosti iz za nas tada dalekih krajeva kao što je Požarnica, Ugljevik, Lopare, Mačkovac i ko zna odkle sve ne. Jednostavno na taj dan dolazili su svi oni koji imaju neke veze sa Majevicom ili su možda skorom ženidbom ili udajom htjeli da imaju takvu vezu. Plac oko Crkve bio je mali da primi sve posjetioce.
Tada su oni koji su za ta vremena bili dobrostojeći dolazili i sa konjskom zapregom, tada se oko same Crkve sjedalo za donijete spreme i gostilo se uz sjećanje na daleku 1883.godinu kada je Crkva tronošena. Sa Crkovom došla je i škola a sa školom mi Majevičani smo izašli u svijet i danas nas možda najmanje ima na Majevici a svugdje drugdje širom zemaljskog šara, ima neko sa Majevice.
A mene za Arlijevdan veže sjećanje na još nešto.Tada smo mi đaci polazili u školu. A tih dana ulazilo se i u šljivike i cijeli mjesec dana tresla se i kupila šljiva.Uvjek sam bježao u školu. Nisam bio neki poseban đak ali u školi je bilo ljepše. Nikada mi nije bilo jasno da li su i drugdje đaci u školu kretali baš u te dane ili smo samo mi na Mejvici svetog Agatonika posebno slavili. A imali smo i razloga. I docnije kada sam otišao u srednju školu nekako nisam volio da se za rasput vraćam kući.Više sam volio da odmah produžim sledeći razred. Ali tada kada smo dorasli za više škole Arlijev dan je bio dan kada se odlazilo sa Majevice od kuće u gradove u kojima su đaci išli u škole a odrasli na posao. Sa tog Vašara kretali smo u drugi svijet i iz tog svijeta se uvjek vraćali. Kada ćeš biti na Majevici ako ne za Arlijevdan.
I nešto ne znam, nisam docnije nigdje u nekom drugom mjestu naišao da se baš tako slavi Arlijev dan. Kao da je samo naš Mjevički, bar ga mi Majevičani tako osjećamo i doživljavamo!
Preuzeto sa http://majevica.de/