ANEGDOTA O ISELJAVANJU TRNOVSKIH MADjARA
Postoji jedna anegdota o Madjarima kako su napustili Trnovu i njeno podrucje. Potice od starijih generacija, prenosila se sa koljena na koljeno sve do danasnjih dana kaze: Turski beg koji je zivio u to vrijeme u Trnovi, bio je jedan od glavnih predstavnika turske vlasti za Trnovu i njeno podrucje. Nije bio omiljen kod trnovskih Madjara. Mnogi su ga cak i mrzili. Madjari su se u to vrijeme masovno iseljavali sa ovih podrucja. Turcima nije bio interes da se to seosko stanovnistvo iseli i da ostave velike povrsine zemlje koje ne bi imao ko da obraduje, pa su silom sprecavali iseljavanje.
Madjari da bi zavarali trag Turcima, te godine sasvim normalno izvrsili su oranje i obavili jesenju sjetvu, ali prilikom sijanja umjesto da siju psenicu oni su sijali obicnu prasinu i na taj nacin obmanuli Turke, uvjeravajuci ih da nemaju namjeru da se sele. Kada su bili sasvim sigurni da ih Turci ne kontrolisu vise, necujno su se nocu iseljavali, sve dok se nisu potpuno iselili preko Save u Panonsku niziju. Jedan od madjara prilikom svoje tajne selidbe, da bi se osvetio Turcinu, iskoristio je njegovu nepaznju i ukrao mu petogodisnjeg jedinica sina i odveo sa sobom preko Save. Tugujuci za sinom turcin je nudio veliku nagradu onome ko mu nadje i dovede sina. Na svom posjedu zvanom "Dolovi" u neprosrednoj blizini Trnove, zivjela su dva brata po imenu Milan i Marko.
Posto je Marko bio veliki prijatelj sa tim Madjarom koji je ukrao dijete, privucen velikom nagradom koju je turcin nudio, odlucio je da krene u potragu za djetetom.Posao je putem kuda su se Madjari povlacili, dosao do save. Presavsi rijeku ubrzo je stigao na mjesto gdje su izbjegli Madjari zastali da se tu odmore i prenoce . madjar koji je ukrao dijete. vidjevsi Marka, mnogo mu se obradova, pogotovo kada je cuo Markovu pricu da se i on odlucio na bjekstvo od Turaka. Poznajuci Marka od ranije kao provjerenog prijatelja, ponudio mu je da jednu noc prespava kod njega, sto je ovaj objerucke prihvatio. Marko je legao da spava, ali nije zaspao. Cekao je da svi dobro zaspe, polako se podigao,prisao zaspalom djetetu, uzeo ga u narucje i s njim pobjegao.Kada je dosao do rijeke Save skinuo je odijelo, stavio odijelo i dijete na ledja i tako je preplivao rijeku. Sutradan vratio je dijete Turcinu.
Turcin sav srecan i radostan sto je dobio sina jedinca zdravog i citavog ispunio je svoje obecanje, bogato je nagradio bracu Milana i Marka. Kazu , da ih je negdje izveo na uzvisenje iznad sela i svojim cibukom odredio im granicu zirata koje im je poklonio kao obecanu nagradu, a kazu da je to bio veliki kompleks zemljista.
Posle su ta dva brata prihvatila islam i od njih potice porodica Muhamedbegovici. U ovoj anegdoti ima elemenata istine.To se dogadjalo u vrijeme kada su Turci preuzeli vlast od Madjara. Odjednom su se Madjari osjetili kao uljezi , iako su mnoge madjarske porodice zivjele tu vise decenija, pa mozda i vise vijekova, tu se radjali i tu umirali.Zbog gubljenja vlasti osjecali su se obespravljenim, a pogotovo sto su dosli pod vlast jedne islamske sile, koja njima hriscanima nije odgovorala. Turci, bar u u ovim krajevima, nikada nisu vrsili neke represalije nad nekim, samo zato sto je hriscanin, cak su njihov duhovni zivot i pomagali. Zna se , da su Turci u ovom kraju u to vrijeme, dodjeljivali pravoslavnom stanovnistvu, koje su doselili iz Hercegovine i Stare Hercegovine, ne samo napustena imanja nego i veliki prostor koji nije bio naseljen , a koji je vec bio uredjen po spahijsko - timarskom sistemu !
sa: http://www.teocak.us/istorija/16.htm