Vishnja Kosovic

Višnja Kosović
književnica iz H. Novog


Rođena je 1958. godine u Brezju, na Majevici – Republika Srpska. Profesor filozofije, psihologije i logike.
Objavljuje filozofske eseje, poeziju i aforizme.
Prevodi sa njemačkog i starogrčkog.
Objavila knjige aforizama – Linija često precrta čovjeka (1995) i Lik i spomenik (1999).

Višnja Kosović

Dogorijeva svijeća nad Brezjem

http://issuu.com/mr.majevica/docs/dogorijeva_svijeca_na_brezjem



Pesme
1995
Brezje je moja rodna, Gračanica moja duhovna zavičajnost. To su oni izvorni plamičci koje dobijamo po rođenju i nosimo do smrti, urastajući u njih i oni u nas.
Svjesni smo ih samo katkada, a predajemo ih vremenu, da vremena ne bi ostala u tami.

Brezje

Ima jedno Brezje, koje lista ćutnjom
Pojem nekazljiva njegova ljepota
Ima jedno Brezje, koje tajnom snaži
Tanane i lake izvore života

Ima jedno Brezje, za njim traga vrijeme
A ono daleko u vječnosti biva
Ima jedno Brezje, koje tajnom snaži
Želju da se voli, prašta, da se sniva

sa http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/umetnost/knjizevnost/vkosovic/vkosovic-svijeca_l.html

AFORIZMI - Izbor

Aforizam je osica duha
sa žaokama koje bude.

Čovjek je kao Mjesec.
Uvijek se skriva
svojom tamnom stranom.

Robote, smiluj se čovjeku!

U potrošačkoj kulturi
najjeftiniji je čovjek.

Kada grade ljude novog kova
prvo im naprave okove.

Čovjek čuči i čeka čovječanstvo.
Čovječanstvo sjedi
i ne čeka čovjeka.

Ljudi su djeca
koja su zaboravila da rastu.

Dao je glavu
da bi mu, po mjeri,
skrojili lovorov vijenac.

Čovječanstvo ide krupnim koracima
da bi skrilo posrtanje čovjeka.

Usijane glave
lede sve oko sebe.

Da nije vremena,
kako bismo čekali?

Ideje koje golicaju vrijeme
ne češite kandžama!

Nakljukano politikom
moje vrijeme povraća istoriju.

Poželjno je da smo nijemi.
Živimo u gluvo doba.

Prošlost je masa
u kojoj nam modeluju pretke.

Da li budućnost uvijek čeka
da sadašnjost ostari?

»Panta rei«! –
zakuka rijeka na ušću.

Ako vrijeme nosite na leđima –
dobićete grbu,
ako ga nosite u šaci –
v l a s t.

Čovjek se udobno smjestio
u čeljustima progresa.

Naša civilizacija ima rep! –
kažu oni koji joj sagledaše lice.

Između politike i života
uvijek su masa i grimasa.

Nijesu to jauci.
Samo je neispravna lira života.

Praistorija je odustala!
Istorija još čeka bolja vremena.

Odigrao je istorijsku ulogu.
Skinite mu kostim i šminku!

Čvrsta ruka je grč istorije.

Precrtavajući pretke
karikiraju potomke.

Oni koji love istoriju
kao mamac koriste svoje vrijeme.

Od roba do robota –
to je put istorije.

Linija često precrta čovjeka!?

Kad prestaneš slijediti liniju
ona se pretvara u omču.

Bila prava ili kriva
linija nema širinu.

Politička linija uvijek teži
da izbriše paralelu.

Ako mislite na liniji
dostupni su vam svi prostori.

Brišu nam vijuge
da bismo ostali na pravcu.

Velike metafore ne dobijaju bore!?

Sizif je kamenom
udario budućnost po repu.

Uljuljkanom duhu
kolijevka je i grobnica.

Kultura nam ne izražava duh
već - zadah vremena.

Zarobili su nas idejom slobode!?

Mali ljudi se traže tamo
gdje su veliki izgubljeni.

Kletva je riječ
kojoj su zabranili da pjeva.

Kad demokratija spava
snovi se ostvaruju diktaturi.

Poltron je najbolji diplomac
u klasi kameleona.

Smisao je besmisao
koji je prilegao da se odmori.

Čvrstom rukom se ne hvata misao!?

Dirigovanje je na nivou.
Traži se uvježbani glas naroda.

Satira – to su makaze
kojima neposlušni
šišaju nedodirljive.

Na najvišim granama su oni
koji čupaju korijenje.

Kada je kažiprst putokaz
svi putevi vode u jednu stranputicu.

Dogma je ideja
u čvrstom zagrljaju institucije.

Na demokratskoj stazi tabaju slobodu.

Ironija je nemoć »moći«
i oružje duha.

Mnogi su odskočili
tek kad su moralno pali.

Grupa je postojbina svakoj samoći!?

Podsmijeh je smijeh
koji ima karijeru.

Civilizacija treba malog čovjeka.
Lakše ga je upakovati.

Da ne bi bio stereotipan
lud je na svoj način.

Neko mora raširiti noge
da i mi uđemo u srećnu budućnost.

Na vrh kažiprsta
može se smjestiti
cio jedan narod.

Iako nikada nije naga,
politici uvijek smetaju gaće.

Bože, koliko nemoći se krije
iza želje čovjeka
da bude moćan!

Polupismene mikrofon spašava.

Dok smo mi u lancima
oni nam njeguju karike.

Istinu su nam dali.
Sada njome gledamo i slušamo.

Džentlmen za šaku vlasti
ne daje hiljadu glava.

Čovjek je rep žrtvovao evoluciji,
a glavu civilizaciji.

Čovječanstvo je okrupnjalo –
čovjeka u zubima nosi!

Uh, što ti je demokrata!
Široku nam omču
stavio oko vrata.

Da slobodi ne bismo zaboravili lik
oni su joj podigli spomenik!

U gluvo doba slobodno se zijeva!?

Civilizacija stalno napreduje
i Prometeju priteže okove.

Dok bježim od tradicije
za petama mi reže vijekovi.

Gdje je politika učiteljica
počinje se od najstarijeg zanata.

Duh vlasti je u fotelji,
duh naroda – u nosu!

Zemlja je okrugla -
da bi je lakše šutirali.

Psi vlasti njeguju istorijski lavež!?

Tajna političke moći:
zatupiti masu
i izoštriti grimasu.

U ekološkoj državi
čistka je stilska vježba.

FILOZOFSKE SILE


Ja vjerujem

Svaku moju tugu i metaforu, uporno,
ko sjenka ili odano kuče, uhodi mi pr-
itajeno Juče. Homere, nemoj brojati
sjenke i bore moje tuge i moje metafo-
re!
Kad god mi sreća dotakne lice i nježno
me zagrli nada – iskezi zube i zareži na
me uporno, škrto i opasno Sada.
Protestujem protiv budućnosti! U ime
nje - bolje, stari moje i vrijeme i nada.
Zato, uporno, svakog jutra, ubijem po
jedno Bolje Sjutra.


Kroćenje vremena

Odluči moć da ukroti vrijeme. Iskopa
raku u sadašnjosti, položi u nju budu-
ćnost i zagrnu je odabranim busenjem
prošlosti.
Ako se budućnost povampiri? Leleee!


Junak našeg doba

Politički stojim veoma visoko. Desnim
poslušno namigujem, a budno motrim na
lijevo oko. Ko miš se provlačim i glođem
nove rupe izvan zakona i u zakonu. Sigu-
ran sam u tuđem, kao u svom zaklonu. Sa
dva, tri dobra i odana retka , mogu iz groba
najuriti svakoga pretka. Uvijek mi je smije-
šno da se moćnici smiju. Već odavno uho-
dim i budućnost i istoriju. Veoma vješto pu-
zim, a mogu da gazim teretno - ko slon. Ide-
alan sam poltron – na vidiku mi je tron!


Sokrat i čizma

Sokrate, više ne pali tvoj štos! Po svom si
vremenu koračao, pa i umro bos.
Evo me sada, mudracu, bude progresom,
da te obuju čizmom!


Riječ

Obučili Jašu govorništvu, po poslednjoj modi.
Govorio je slatko i pitko. Svaka mu je riječ bi-
la glatka, kićena i dotjerana.
Jednom, dok je slagao svoju najljepšu rečenicu,
istrča mu, u pola daha, uljez: krupna, prosta, hr-
apava i gola riječ. Htjede Jaša da je proguta, ona-
ko na brzinu (šta bi drugo s njom!?), ali, gle čuda:
Proguta riječ Jašu, onako krupna, prosta, hrapava
i gola.


Pjesnik

Jedan je pjesnik imao samo dušu. Prodao je dušu,
da bi kupio papir i pero. Podajte mu tople riječi.


Uspjeh

Um i srce nijesu više fora. Treba imati jaku potpe-
ticu i dobar nos. Za masu nudim uvježbanu i ljupku
grimasu.


Sizif i vrijeme

Sizifu, vitezu igre »kamena s ramena«, podare ka-
men, da gradi vrijeme. Gurao Sizif kamen istorije
uzbrdo, nizbrdo – gurao kamen Sizifa. Kad su se
umorili i Sizif i kamen, baci Sizif kamen i udari bu-
dućnost po repu.
Na budućnost već napadaju muve!


Kulturna Evropa

Pomoću vještačkog i gizdavog snopa, krije
blud i sijede kulturna Evropa.
Al, njegujući rogove i opori rik, uvijek je pr-
eđe uškopljeni bik.


Čovjek i pas

Ulicom idu čovjek i pas. Svako se oslanja na
svoju stopu. Pas nosi uzicu, čovjek – podgojen
vrat.
ČOVJEK: Ti si moj pas!
PAS: Ti nijesi moj čovjek!
ČOVJEK: Ti si pas sa pedigreom!
PAS: Ti si čovjek bez rodoslova!
ČOVJEK: Zahvaljujući meni, uvijek si imao
dobru kosku!
PAS: Ti si odavno oglodao pretke i pamćenje!
ČOVJEK: Mi idemo zajedno!
PAS: Ali, kroz moje vrijeme!
Pas i čovjek idu korakom krotkim. Za petama
im reži sloboda – pasja.


Demokratija

Kakvo je Demokratija imala lice kada je bila
mlada, toga se više niko ne sjeća. Sada ima
bore, kriv nos i klempave uši.
Tražim ordinaciju za plastičnu operaciju.


Pogled

Mile bijaše veliki gledač, najveći u cijelom
kraju. Kud god svijet hodi, Mile ga prati po-
gledom – onako pravo. Već je imao najpra-
viji pogled na svijet.
A onda, ne leži vraže, pade mu trun u oko,
onako izdajnički. Škiljnu malo Mile, nakrivi
pogled i izmače mu se svijet. Cijeli.


Preci i pozomci

Čičivoje – Čičko, ekspert za vremenske vrtlo-
ge i tok, odlučio da popravi i pročisti izvori-
šta. Uzeo papir i olovku, pa, sve na retke, po-
čeo crtati i popravljati pretke.
Ali, da li zbog papira ili zbog olovke - crtajući
pretke, precrtao potomke.


Meta(fora)

Da ga ne rašarafe naučne činjenice, živoz je
smislio novu foru – sakrio se u dobru staru
metaforu.


Homer i stari Hesiod

Homer i stari Hesoid , u mom brzom vremenu,
izgubiše korak i odjek. Nijesu nam više nikakav
rod. Bez riječi i božanske snage, staviše ih u izlog
- potpuno nage. Tu, na silnoj žegi u mjesecu julu,
oni reklamiraju potrošačku kulturu.


Toško

Svaki čovjek se krivi na svoj način, ali obi-
čno u poznatim smjerovima. Ako se nakrivi
suviše naprijed, prije nego što nanjuši budu-
ćnost, padne i razbije nos. Kad se nagne na-
zad, padne u mračnu prošlost i ljosne na poti-
ljak ili zadnjicu. Ako se navije u desno, popla-
vi ga tradicionalizam i dobije skoliozu. Naš
Toško naćorio skroz u lijevo. Poštapio se išča-
šenom literaturom i iznikao mu rog.
Kako je onima oko njega, ne može u kratku pr-
iču stati – to znaju samo oni i zabranjeni Bog.


Glupost i vlast

Sretnu se na istoj stazi glupost i vlast. Jedna dru-
goj ne htjednu da se sklone s puta. Glupost skoči
na vlast i zagrli je čvrsto.
Narod ide pored istorije i pored puta i ćutke gleda
zagrljaj.


Krle i Smisao

Napala Krleta manita misao, pa krenuo da traži
Smisao. Tragao neumorno po svim drumovima,
puteljcima i kozjim stazama. Svuda je bilo mno-
go utabanih tragova, ali trag Smislu nigdje ne ra-
zazna.
Onda krenu Krle bespućima. Tu nabasa na svjež
trag Smislu i pojuri koliko ga noge nose.U toj tr-
ci ispade i izgubi se u bespuću. Krle to i ne primi-
jeti, već olakšan za samoga sebe, pojuri još brže.
Još uvijek trči za petama Smisla.
Zlobnici kažu: Ako Krle i uhvati Smisao, uhvati-
će ga za rep i nikada mu neće sagledati lice.
Sumnjivci vele: Krle nikada neće stići Smisao,
uvijek će mu nedostajati jedan korak.
Oni koje smatraju mudrima ćute, poluotvorenih
usta, na ivici bespuća i gledaju trku.
A, ti?


Ja, balkanski ološ

Svu prošlost, kusu i repatu, sadašnjost rogatu i
budućnost prostranu i bogatu, staviše u čip, ka-
lup i redak, pa napraviše Novi svjetski poredak.
Ja, balkanski ološ, stavljam nov novcijati pore-
dak na stari doboš, i jeftino ga dajem, ne idući
prema civilizacijskoj slavi, za trunku reda u mo-
joj glavi.


Praistorija

Praistorija je bila mnogo stara i strašno nepisme-
na. Zato ju je istorija, učiteljica života, bacila u
vodu – za slobodu jezika i pisma.


Moćnici i ja

Prometej mi plamenom dozva suzu. Sokrat mi
suzu odobri u grobu. I već po usudu, ili bez usu-
da, evo mi moćnici kljucaju utrobu.


Putovanja

Sve se po nečemu pamti i kazuje. Vavilon
po Vavilonskoj kuli, stari Cezar dobio mje-
sec juli. Piza se pamti po Krivom tornju,
1929-a po ekonomskoj krizi.
Ali sve, baš sve, od temelja do krova i šlje-
mena, prepušteno je glodanju zuba vremena.
Živo me zanima, može li vrijeme, kadgod,
imati zubobolju? Da li su, možda nekada, sa
bremenom ili bez bremena, postojala bezuba
i krezuba vremena?

O preimenovanju srpskog jezika na tribini u Herceg Novom

Monday, 07 April 2008

U rezidenciji Savatija Ljubibratića zasluženu pažnju i neskrivene simpatije brojne publike zaslužila je grupa profesora iz Nikšića koja, skoro pet godina, vodi borbu u odbranu srpskog jezika. Nikšićki profesori dr Jelica Stojanović, prof. mr Draga Bojović, Veselin Matović, profesor koji je zbog svojih principa ostao bez posla i hercegnovski profesori književnosti Višnja Kosović i Nikola Malović govorili su o srpskom i crnogorskom jeziku i o školskim programima. Obraćajući se skupu Bojovićeva je istakla da je pitanje jezika veoma bitno ali da je, nažalost, u tek završenoj predsjedničkoj kampanji samo uzgred pominjano, bolje reći bilo je izbjegavano.
- U riječima jednog od kandidata `važan jezik kojim se govori, ali mnogo je važnije da se razumijemo`, vidi se sav apsurd onoga što se sada događa u Crnoj Gori. Srpski jezik je postao mit zbog tragične demokratije i jedina istina o takozvanom crnogorskom jeziku, koji je službeni, a samovoljno ga je izglasalo pedesetak poslanika u parlamentu. Ovaj jezik nije standardizovan prije službenog ulaska u Ustav. Riječ je o jeziku parlamentarne većine za njihove dosijee i dokumenta i za poslušnike. Nažalost, parlament može da izglasa sve i svašta i ovo što se dešava sa jezikom nije nikakvo iznenađenje - rekla je Bojovićeva.
O jeziku i činjenici kako se on zloupotrebljava i pretvara u instrument politike govorila je Jelica Stojanović. Ona je istakla da je Crna Gora jedinstvena po tome što se za službeni jezik proglašava nestandardizovana jezička tvorevina.
Književnik Nikola Malović je istakao da pretakanje srpskog u crnogorski i druge jezike predstavlja antihrašćanski program.
- Ovo je šegačenje sa geografijom i jezikom. Svaki njihov napredak je ustvari nazadak. Napravili su državu za sebe, a ne za globalni kapital. Prvi srpski pisac je bio Sveti Sava, a meni nije cilj da budem poslednji. Svi znaju šta Sveti Sava predstavlja za Crnogorce , a posebno za Bokelje. Nema crnogorskog jezika, jer da bi postojao, mora imati gramatiku, pravopis, riječnik i "Bibliju". Ako do 21. vijeka nije formirana nacija i njen jezik, onda nešto nije u redu sa tom nacijom. Pisanje takozvanih udžbenika i programa kodiranja našeg naroda, je kulturni fašizam. Danas u Crnoj Gori vlada kulturni despotizam i u rukama je dvojice-trojice ljudi koji žele da njihova djela imaju tiraž. Ali činjenica da je moj "Lutajući Bokelj" prodat u većem tiražu nego njihova djela zajedno govori o vrijednosti mog djela, kojem oni ne daju prostora u svojim medijima - zaključio je Malović kojeg je burno pozdravila publika.
O demokratiji i filozofskoj osnovi iste govorila je i književnik Višnja Kosović a u rad tribine uključili su se i brojni posjetioci koji su ustali u odbranu srpskog jezika i u odbranu mijenjanja volje većine građana Crne Gore od kojih se 63 odsto deklarisalo da govori srpskim jezikom.

Z. ŠAKOTIĆ

Silom u manjine

Profesor Matović, urednik časopisa "Slovo" i jedan od otpuštenih profesora iz Nikšića je istakao da srpski jezik ne može biti manjisnki, ni po međunarodnim ni po strazburškim programima. Manjinski jezici, podsjetio je on, su jezici koji se razlikuju od zvaničnog.
- Od zvaničnog jezika razlikuju se jedino albanski i romski, a ovaj je čak izbačen iz Ustava Crne Gore. No, ističem samo Romi i Albanci po rezoluciji Savjeta Evrope imaju pravo na manjinski jezik - rekao je Matović.

Izvo: Dan

sa http://www.monteportal.com/index.php?option=com_content&task=view&id=267&Itemid=9

Kako se naša Brezjanka, moja vršnjakinja g. Višnja Kosović djevojački preziva ? Najčešća Brezjanska prezimena su Rikić, Đukić, Stević, Stokanović, Mihajlović itd.

Na zalost ne znam !

Prosvećenje i osvećenje Prosvećenje i osvećenje U prisustvu vjerujućeg naroda prepune dvorane "Park" u Herceg Novom preksinoć je održana tradicionalna svečana akademija "Svetosavska riznica", koju su organizovali hercegnovska Crkvena opština u saradnji sa "Herceg festom".
U uvodnoj riječi arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, blagoslovio je skup i istakao da je "Sveti Sava kudgod da je prošao, sve pozlatio".
- Sveti Sava je tu sa nama i među nama i njegovo sjeme donosi stostrukog ploda ovom blagoslovenom narodu svetosavskom - rekao je arhiepiskop Amfilohije.
O Svetom Savu i njegovom značaju za naše narod u svojoj besjedi pjesnik, filozof Višnja Kosović između ostalog rekla:
- Sveti Sava duhovno je sabrao srpski narod na najdubljoj i najvišoj aksiološkoj ravni - na ravni Božanskog logosa. Sveti Sava je pravno učvrstio srpsku srednjovjekovnu državu, srpsku kulturu, darovao suštinsko razumijevanje pravnih vrijednosti kako crkvenog tako i svjetovnog prava. Sveti Sava je na srpskom jeziku i pismu kao nasušnoj autentičnosti i snazi naše kulture utemeljio našu prosvjetu. Sve temeljne vrijednosti srpske kulture i pravne države Sveti Sava je doveo do svjetlosti Logosne Riječi preko Svete Crkve. Sveti Sava nas je uveo u red prosvećenih naroda, darovavši Svetom jevanđeljskom Riječi tj. Logosom. Na tragu tog prosvećenja, kao osvećenja, a osvešćenje je osvetljavanje božanskom riječu snagom Svetog duha našla je naša sakralna umjetnost. Koliko se svjetlosti Logosne riječi izlilo samo na graditeljsku liniju Hilandara, Studenice, Žiče, Sopoćana, Kosovske gračanice, Visokih Dečana, Manastira Morače, Ostoga, manastira Savine upitala se Kosovićeva - rekla je, između ostalog, Kosovićeva.
U umjetničkom dijelu programa učestvovali su Crkveni horovi "Roždestvo" iz Bijele, "Sv. Vasilije Ostroški" iz Kumbora, "Sv. Arhangel Mihailo" i "Sveti Sava" iz Herceg Novog. U "Svetosavskoj riznici" učestvovali su i umjetnički centar "As", KUD "Igalo", KSC "Dijano", i glumac hercegnovskog pozorišta Predrag Todorović. Autori programa Svetosavske riznice su protojerej Đorđe Orović, Vitka Vuinović, Milina i Ranko Kovačević.

Z.Š

sa: http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&datum=2007-01-29&clanak=84365