- Prvog maja 1995. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu RSK, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN ( Sektor Zapad). Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući svoje štićenike na milost i nemilost hrvatskim agresorima.
Agresor ko agresor, nemilice je tukao po štićenicima UN svim raspoloživim, dozvoljenim i nedozvoljenim, sredstvima. Narod Zapadne Slavonije, pamteći stradanja Srba u Jasenovcu, koji je bio u sastavu ove oblasti, zloglasnom ustaškom logoru iz Drugog svjetskog rata i u obližnjoj Pakračkoj Poljani, također zloglasnom novoustaškom logoru iz 1991. godine, krenuo je u egzodus spašavajući gole živote. Na putu prema "mostu spasa" do rijeke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci. Ranjenici su gaženi tenkovskim gusjenicama ili dokrajčivani noževima.
Od oko 15 000 Srba, koliko ih je u vrijeme agresije živjelo u srpskoj Zapadnoj Slavoniji, za samo 36 sati ubijeno je ili nestalo 283 ljudi, od čega 57 žena i 9-ero djece. Hrvati su pokupili i pokopali 168 ubijenih Srba, najviše pod oznakom "nepoznat", koji ni do danas nisu ekshumirani i identifikovani. Za preostalih 115 sa spiska nestalih još ni leševi nisu pronađeni. Civili koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoja ognjišta, ako su imali sreću da prežive, smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavne svetinje i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena. Uskoro su i ovi civili, uz pomoć zaštitinih snaga UN i humanitarnih organizacija, preveženi u RS i SRJ, od kojih se za sve ove godine, po podacima UNHCR, vratilo samo 782 ljudi, dok su se ostali rasuli po cijelom svijetu.
Oko 1.450 pripadnika Srpske Vojske Krajine je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN. Nakon zarobljavanja hrvatski sudovi su osudili velik broj Srba za svakovrsne ratne zločine, od kojih još uvijek 18-orica izdržavaju dugogodišnje kazne zatvora u zloglasnoj kaznionici Lepoglava.
Hrvatski generali: Stipetić, Agotić, Markač, Džanko, Mareković, i brigadir Galješević, koji su, po nalogu Tuđmana, Šuška i Bobetka, isplanirali i izveli akciju pod zvučnim nazivom "Bljesak", još su na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja. Glavne među njima Tuđmana, predsjednika države, Šuška, ministra odbrane i Bobetka, načelnika Glavnog stožera HV, smrt je, po svoj prilici, “spasila” od izvođenja pred Haški Tribunal.
Sve navedene činjenice poznate su i Haškom Tribunalu, koji još ni istragu nije otvorio za ovaj zločin. Ali je zato taj isti sud, već 25. jula 1995. godine optužio Milana Martića, tadašnjeg predsjednika RSK, zbog toga što je 2. i 3. maja 1995. godine "ne pridržavajući se zakona i običaja ratovanja, za odmazdu izdao narađenje vojnim snagama RSK da ranatiraju Zagreb", usljed čega je poginulo 7 civila.
Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već osam godina postavljamo ista pitanja:
- Ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriteriju Haški Tribunal procjenjuje ko i kada krši "zakone i običaje koji regulišu vođenje rata”?
- Zar smo mi Srbi agresori i u državi u kojoj smo bili konstitutivan narod?
- Zar smo mi ratni zločinci i kad nas ubijaju i kad nas protjeruju sa naših vjekovnih ognjišta i kad nam, i kad smo pod zaštitom UN - a, uništavaju istorijske, kulturne i duhovne spomenike?
- Zar se mi Srbi ne želimo vratiti u svoj zavičj i zar ne želimo sakupiti kosti naših mrtvih i dostojno ih sahraniti po našim pravoslavnim običajima?
- Zapitajmo se takodje zasto vecina medija u Srbiji danas ili nikako ili sasvim povrsno izvjestava o ovom stradanju i tragediji svoje prekodrinske brace?
U crkvi Svetog Marka u Beogradu juče je služen parastos poginulima u akciji hrvatskih snaga. Prema podacima Dokumentacionog centra Veritas, 283 osobe vode se kao nestale tokom akcije Bljesak. I pored višegodišnjih pokušaja da saznaju gde su posmrtni ostaci njihovih najbližih, porodice ubijenih i nestalih i dalje su bez odgovora. Među njima je i Bogdan Ostrolučanin, iz Okučana, mesta u zapadnoj Slavoniji. Njegov dvadesettrogodišnji sin poginuo je u Bljesku, ali njegovi posmrtni ostaci nikad nisu ekshumirani niti identifikovani.
"Već 11 godina niko ništa ne preduzima. Pre četiri godine hteo sam sam da presmestim njegove ostatke, ali su mi rekli da je to skupo i da nikada ne može da se zna sa sigurnošću da je to moj sin. Ja sam išao na DNK-analizu, obratio se Crvenom krstu, ali ništa se nije desilo", kaže Ostrolučanin.
Prema rečima Čede Marića, predsednika Udruženja porodica nestalih, u Slavoniji postoji sedam masovnih grobnica u kojima, možda, ima mnogo više posmrtnih ostataka od zvanično navedenog broja. Marić navodi da na rešaavnju tog pitanja treba da rade komisije iz Srbije i Hrvatske. "Dosta je zastoja u saradnji te dve komisje, pa posle 2002. nije izvršena nijedna ekshumacija, a vodi se da je u Hrvatskoj 2.567 nestalih osoba. Nisu nam jasni razlozi zašto nije ništa učinjeno po pitanju rešavanja sudbine nestalih i sudskoj obradi onih koji su počinili zločine", kaže on.
Četiri godine pre Bljeska, krajem 1991, u zapadnoj Slavoniji ubijeno je više destina srpskih civila, a 52.000 ih je izbeglo iz ukupno 192 srpska sela koja su spaljena i opljačkana.
Zbog ratnih zločina tokom akcije Bljesak Tribunal je pripremao optužnicu protiv Franje Tuđmana, predsednika Hrvatske, danas pokojnog. Pre dve godine Hag je obelodanio optužnicu protiv Mladena Markača i Ivana Čermaka koji su se predali. Hrvatsko tužilaštvo istraživalo je prijavu protiv generala Mladena Kruljca, ali nije podignuta optužnica. Povodom 10. godišnjice akcije Oluja, u avgustu prošle godine, predsednik Hrvatske Stjepan Mesić Kruljca je unapredio u čin general-pukovnika.
sa: http://www.krajinaforce.com/sajt/bljesak.html
Prijem 
Portal 
Galerija 
Traži 
Registruj se 
Pristupi 
