| | Heroj major Milan Tepic | |
| | Autor | Poruka |
---|
Mr. Majevica
Number of posts : 14652 Peпyтaциja : 25 Registration date : 28.01.2008
| Naslov: Heroj major Milan Tepic Ned 6 Dec - 14:30 | |
| | |
| | | Mr. Majevica
Number of posts : 14652 Peпyтaциja : 25 Registration date : 28.01.2008
| Naslov: Re: Heroj major Milan Tepic Ned 6 Dec - 14:32 | |
| Major Milan Tepić (1957-1991) Izvesno je da ma kakva se politika prema poslednjim ratovima vodila i ma šta o tim stradanjima pisalo u udžbenicima istorije, herojstvu majora Milana Tepića, obični ljudi neće prestajati da se dive „Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško.“ Jedna je od najcitiranijih rečenica u srpskom jeziku kad god se želi reći ponešto o herojstvu. Izrekao ju je major Milan Tepić iz potkozarskog sela Komlenca. S obzirom na istorijski kratku distancu u odnosu na rat u kome je i Tepić herojski poginuo, vodile su se rasprave o njegovom podvigu, ali zvaničnih dilema nije bilo - on je poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije i prvi heroj Republike Srpske. Dana 29. septembra 1991, u tridesetčetvrtoj godini života, u Bjelovaru u Hrvatskoj, poginuo je spasivši svoje vojnike, ali i ko zna koliko potencijalnih žrtava oružja koje je uništio žrtvujući svoj život. U julu, te godine, major Tepić bio je u centralnom skladištu borbenih sredstava u selu Bedeniku kod Bjelovara. Po dogovoru JNA, Unprofora i tadašnjih hrvatskih vlasti, evakuacija kasarne i vojnih objekata trebalo je da se desi 1. oktobra. Međutim, kasarna je pod rukovodstvom potpukovnika hrvatskih paravojnih snaga Josipa Tomšića napadnuta dok su u njoj bili vojnici i oficiri sa preostalim članovima porodica. Uz pomoć dve hiljade vojnika, kasarna u kojoj nije bilo vode ni struje danima, napadnuta je i zauzeta. Tako je major bio prinuđen da se sa vojnicima povuče u skladište. Ne želeći da prepusti oružje iz kasarne “Vojnović“, hrvatskim snagama, Tepić je svojim vojnicima naredio povlačenje na bezbednu razdaljinu od skladišta. Prema nekim izvorima, na to ih je upozorio rečima: „Vojsko, slušajte me dobro! Ne znam koliko ćemo moći ovako još da izdržimo, ustaše će tek žestoko navaliti i nastojati da nas zaskoče. Zato su pažljivi sa vatrom i izbjegavaju da udare po skladištu, i ovo što mi imamo ovdje je za njih više nego dragocjeno. Kad dođe trenutak, kad se više ne bude moglo izdržati i kad dođe muka do oka, tražiću da se udaljite na pristojnu udaljenost od glavnog objekta. Da ne zamerate mi ako sam negde prema nekom pogriješio, ali hoću dvije stvari da uradim uz vašu pomoć. Da ustašama ne dam Bedenik, i da vi ostanete živi. Neka neko od vas sačuva moj ratni dnevnik.“ Kad su se vojnici obreli na dovoljnoj udaljenosti, a hrvatska vojska već se približila odredištu, minirao je skladište municije sa 170 tona eksplozivnih sredstava i digao ga u vazduh. Osim njega, poginulo je zvanično 11, a nezvanično 200 napadača na kasarnu, koji su se potom vodili kao nestali. Tako je Milan Tepić ušao u istoriju na sličan način kao i resavski vojvoda Stevan Sinđelić i njegovo herojstvo u kasnijim narodnim prepevima nikako nije moglo da izbegne takvo poređenje. Njegovo naređenje, međutim, nije poslušao vojnik na odsluženju redovnog vojnog roka, Stojadin Mirković, koji je iz oklopnog transportera dejstvovao po neprijatelju sve dok nije pogođen protivoklopnim projektilom. U znak odmazde streljan je i komandir straže Ranko Stefanović. O tim danima na Bedeniku, posebno Tomšić je kasnije svedočio kako se hrvatske vlasti nisu slagale sa akcijom njihove vojske, kako su vojnici JNA čekali avijaciju koja nije stigla, kako su ubijani i civili. Ali, samoinicijativni lideri te akcije tadašnje HV-a nisu kažnjeni ničim do onim čime ih je major Tepić kaznio-da ne dođu do oružja koje su izuzetno želeli. Rođen u selu Komlenac, nadomak Kozarske Dubice, 1957. godine, Tepić se, ironično, školovao u Zagrebu na Vojnoj akademiji. Radio je u Požegi i Varaždinu, a potom u Bjelovaru. Imao je suprugu Dragicu, ćerku Tanju i sina Aleksandra koji je godinama nakon smrti svog oca i sam postao vojno lice. Milanov otac Stevo je, prema svedočenju majke Milene, umro nekoliko godina kasnije od tuge za sinom. Milena je i sama bila primorana da napusti selo kada je hrvatska vojska prešla Unu. Sa sobom je ponela samo sliku svog sina, jer bez nje, kako je govorila, nije mogla da zamisli dan. Majoreva porodica nije dobila ostatke njegovog tela, ali je na groblju u Komlencu, ipak, podigla spomenik. Major Milan Tepić proglašen je narodnim herojem, a njegovo ime nosile su ulice u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci. Zbog neodređenosti zvanične politike prema poslednjim ratovima, ulica u Novom Sadu preimenovana je u Nušićevu. Glavni zagovornici tog čina pravdali su svoju odluku činjenicom da je Tepić bio samo žrtva zvanične politike Beograda. Ali niko nije uspevao da ospori njegov častan postupak, žrtvovanje i retko herojstvo. Osamnaest godina kasnije njegovo ime još nije ušlo u udžbenike, a ni filmovi o njegovoj posvećenosti zadatku još nisu snimljeni, kako bi to sasvim sigurno bio slučaj da živimo u nekoj drugoj državi, pa čak i onoj koja se stvarala u borbi protiv majora i njegovih vojnika. Ipak, njemu u čast, Vojska Republike Srpske izdala je orden za zasluge u ratu u Bosni i Hercegovini. Jedna kasarna u Srbiji, u Jakovu, nosi njegovo ime, takođe. Ali, na Internetu se može pronaći da njegovo herojstvo posebno prepoznaju Srbi van Srbije, koji svojim klubovima daju ime po njemu. Izvesno je, dakle, da ma kakva se politika prema poslednjim ratovima vodila i ma šta o tim stradanjima pisalo, na kraju, u udžbenicima istorije, junaštvu majora Milana Tepića obični ljudi neće prestajati da se dive. Dragana Perić (2009) sa : http://www.mojheroj.com/heroj.aspx?h=144 | |
| | | Mr. Majevica
Number of posts : 14652 Peпyтaциja : 25 Registration date : 28.01.2008
| Naslov: Re: Heroj major Milan Tepic Ned 6 Dec - 14:37 | |
| POGIBIJA MAJORA MILANA TEPICA
Na izmaku dvadestog vijeka, zar nestade razum u covjeka, da potece od krvi rijeka, na istok se Rusija raspada, a Francuska u krizu zapada, u Engleskoj nema vise nada, Amerika ka vazda podbada, rad silnog svoga kapitala, na cijeli svijet bi najala, komsije nam preko plota bece, da nam nasu zemlju razcerece, a Germani davnosnji dusmani, probili su vojsku iz odora, sad Evropa na koljena mora, bi da Jadran sa Baltikom spoje, a sve Srpske zemlje da osvoje, da sada im to za rukom ode, jer su kod nas pronasli izrode, koji ovu zemlju razparcase, i Germanskom kutu potrcase, evo danas to cine Hrvati, te brat s bratom mora ratovati, mozda narod sad ne misli tako, pa ispade zlo i naopako, jer odkad je Srpske istorije, ovakvoga jada bilo nije, od svojega svoja vojska gine, eto sta nam izdajnici cine, u Bedenik pokraj Bjelovara, dalje major Tepic progovara, ljuto zbori vojsci ispred stroja, domovina i vasa i moja, ponovo je sramotno izdata, jer nebrata primismo za brata, nasom krvlju slobodu im dasmo, a sta danas od njih docekasmo, da nam zemlju iz temelja ruse, prokleto im i sjeme i duse, pa mi duznost vojnicka nalaze, da sve znate i sve da se kaze, nista nema jace od istine, propalo je pola domovine, ustase su juce bile amo, traze da im kasarnu predamo, sa opremom bojnom sto imamo, sahovnicu njinu da postave, vise nase kasarne i glave, ali nece ako bude srece, kasarna je polje od megdana, da vratimo ovo ustasama, nece nogom krociti ustase, na sve ovo sto je bilo nase, nit ce iko preko mene ziva, kljuc kasarne njima da dariva, sad odluku licnu vama dajem, ja ostajem ja se ne predajem, a ko sa mnom bude da se bori, na oganj ce zivi da izgori, ko se preda da sacuva glavu, izdao je sebe i drzavu, vase glave predaja spasava, ali gine ponos i drzava, ne vjerujem ja njima odavno, da mi kazu da je more slano, oni i sad ka dovijek lazu, a ovako mene juce kazu, garantuju zivot ko se preda, ali vojsko to nije pobjeda, il ce zbore kasarnu sprziti, nas i tako i tako pobiti, sa svake smo strane opkoljeni, a oni su vojsko naostreni, niotkuda nemamo pomoci, niti moze niti ce nam doci, okolo su momci krvoloci, spremni klati noge prebijati, vadit oci otkidati prste, ti neljudi ljudski se ne krste, to nijesu djeca Svetog Save, oni ruke o Srpstvo krvave, ma ih nece zapanuti vise, dokle jedan Srbin dusom dise, eto momci takvo vam je stanje, smrt il zivot sad je na biranje, rijec njina slobodu vam nudi, drzat ce je ako budu ljudi, no na muke ako dopadate, slavno mrite al obraz cuvajte, mnogi streknu i tu cuda nije, mlada momcad tek se neki brije, dje najvisa duznost i potreba, smrt pred oci mnoge pokoleba, muka jaka stroj se prorijedi, al se major Tepic ne ijedi, no on sebi ko roditelj rece, da ako neki u zivot pretece, pa mu zato milo ne bijase, kad sestinu vide da ostase, al im nista reci ne umije, i u njima musko srce bije, i njima je domovina majka, al sve stoji junak do junaka, vidi nece pusku da predaju, pa naredi raport da mu daju, zadrhtase u planini gore, od pozdrava nas druze majore, ja Srboljub vojnik prve cete, ja Miroljub spreman da ih srete, ja Mijomir pa jos da ih ima, ja Zelimir vazda s drugovima, ja Gradimir sa sred Crne Gore, ja Slobodan s vama smo majore, kad je raport podnijela ceta, spremna poci s ovoga svijeta, pohitase da ih docekaju, a svojoj se smrti pripremaju, dokle docek pripremase ceta, uzimajuci zelju od svijeta, stavljajuci eksploziv i mine, da zajedno s ustasama gine, Tepic kuci ovako poruci, Jer se na smrt junacku odluci, dragi oce mila moja majko, mrijet ce se jednom svakojako, ti si mene oce vaspitava, da je preca drzava no glava, pa se necu izdajnikom zvati, nit kasarnu ustasama dati, niti nasu trobojku brukati, a ti majko nemoj zakukati, pa sestrama bratski pozdrav salje, onda Ljubi porucuje dalje, vjerna Ljubo podizi mi sina, nek je vise puska u Srbina, vaspitaj ga na stare zavjete, da je Srbin od glave do pete, pa mu citaj Srpsko Ogledalo, istoriju nasu i ostalo, i pocetak Bune na dahije, i golgotu i vaskrs Srbije, i Vijenac slavnoga Njegosa, sve kako bi pravim putem posa, a ti covjek budi cedo milo, stavi knjigu sokolu pod krilo, pa odlece soko put Kozare, na dvorove Tepiceve stare, a on ode svoje da zavrsi, da zadatu rijec ne prekrsi, u kasarnu ulaze ustase, al junaci smrti se ne plase, a bizerno srce u Milosa, od tolike sile i olosa, razsirise se kasarnom ko mravi, Tepic na svoj zivot zaboravi, pa okupi sestinu uzdanu, i rece im u krvavom danu, ljuti celik covjek moze sviti, ali glavu ne smije saviti, to je ono sto se ne savija, neka vam je srecna pogibija, kad pozdravi brata sestoricu, on nasloni na minu desnicu, e sad Boze neka vam pomoze, divne srece pravde i istine, uleglo ih bjese na stotine, pa se rulja po kasarni valja, da im obraz vojniciki okalja, svaki usa krvavije ruka, da ne vide sa Kozare vuka, Jugovic ih na nisanu drzi, u sekundu da hiljadu sprzi, ko Kraljevic sa careva druma, kad kasarnu dize u oblak crnog dima, a zemlja se i nebo zatrese, pod oblakom vatra sve odnese, zle bande krvave nestade, samo Tepic u pjesmi ostade, njegovo djelo sa dusom pretece, Sindjelic ga srete isto vece!!!! | |
| | | Mr. Majevica
Number of posts : 14652 Peпyтaциja : 25 Registration date : 28.01.2008
| Naslov: Re: Heroj major Milan Tepic Ned 6 Dec - 15:04 | |
| | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Heroj major Milan Tepic | |
| |
| | | | Heroj major Milan Tepic | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |