Петровац - Римски мозаик из 3. вијека

Археолошки локалитет Мириште - Петровац, Црна Гора

Фотографије су лоше, али шта да се ради ?

ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE MIRIŠTE U
PETROVCU PROBLEM NEODGOVORNOG ODNOSA PREMA
KULTURNO ISTORIJSKOM NASLEĐU


Na lokaciji Mirište u Petrovcu iskopani su ostaci vile iz antičkog doba, i u njima
rimski mozaik, podaci su dobijeni od direktorice Centra za arheološka
istraživanja Crne Gore Lenke Saveljić-Bulatović.
Prema njenim riječima, pronađeno je obilje materijala koji datira iz četvrtog

veka, uključujući novac Konstantina Drugog, keramički i ulomci stakla, a na
istom lokalitetu su još 1902. godine iskopani ostaci mozaika.
Lokalitet Mirište, na zemljištu čiji je vlasnik porodica Gregović iz Petrovca,
trebalo je da bude iskorišćen u turističke svrhe, ali tokom nedavnih
sondažnih istraživanja arheolozi su naišli na ‘vilu rustiku’ u kojoj je pronađen
rimski mozaik.
“Vila rustika” je naziv za rimsku vilu iz ruralnih područja. Na vlasnikovom
zemljištu su preko cijele godine živjele sluge, koje su održavale kuću i imanje,
dok je vlasnik tu boravio tek sezonski.
Istraživanja je finansiralo Ministarstvo kulture Crne Gore, a predsjednik
opštine Budva Rajko Kuljača je obećao da će opština obezbjediti sredstva
da se istraživanje nastavi i dovede do kraja, kako bi se nastavila sistematska
arheološka istraživanja i definisale granice prostora.
Kasnije će se, prema njenim riječima, u saradnji sa budvanskim Muzejom i
Republičlkim zavodom za zaštitu spomenika preduzeti konzervatorski radovi
da bi se iskopine pravilno zaštitile.
Antički lokalitet Mirišta u Petrovcu četvrtu godinu ne prestaje da iznenađuje
i fascinira. Još uvijek, iako je otkopano 1150 m2 rimske vile, je ovo jedna
ogromna arheološka enigma koja se neće možda nikada do kraja riješiti, jer
se potvrdilo ono što se naslućivalo na početku - ogroman antički kompleks
nalazi se ispod novosagrađenih privatnih kuća, i arheolozi su samo uspjeli
da “uhvate” njegov južni dio u kome se nalaze kade za kupanje, njih osam,
velika sala za gozbu (triklinij), kao i niz pomoćnih prostorija raznih namjena.
Terensku ekipu koju je sačinjavao tim arheologa (Ivana Medenica, Dejan
Gazivoda), konzervatora (Tanja Mijović i Sanja Šoljaga), studenata arheologije
(Nikola Borovinić, Dejan Drašković i Miloš Živanović - koji su radili
u zimskom periodu), pod rukovodstvom Mladena Zagarčanina, dok je, kao i
ranije, menadžer projekta bila direktor Centra Lenka Bulatović.
Radilo se puna tri mjeseca, ali ako se uzmu u obzir istraživanja koja su prekidana
usljed nepovoljnih vremenskih prilika, iskopavanja u Petrovcu i ove
godine nisu prekidana.
Na početku istraživanja, mislilo smo da je peh to što se veliki recentni zid,
napravljen 70-ih godina, obrušio i pokrio veliki dio lokaliteta. Arheolozi su
pomalo bili očajni, jer su mislili da je njihov trogodišnji trud bio uzaludan.

Međutim, nakon mukotrpnih sklanjanja velike količine šuta i blokova betona,
ukazao se jedan novi prostor, nova cjelina koja je otkrila još tri kade sa
mozaicima, nove zidove, podove i ogromnu količinu raznog antičkog materijala,
uglavnom keramičkog posuđa, stakla i metala.
Taj prostor na krajnjoj sjevernoj strani otkriven je u imanju drugog vlasnika,
pa su pretpostavke arheologa bile da će se nakon istraživanja ustupiti novom
vlasniku, i da će sve ono što je otkopano otići u nepovrat, po sili novih
“zakona jačeg”, koji poznaju samo zakon bagera i moćnih betonjerki. Ipak,
zahvaljujući spletu okolnosti, možemo da se nadamo da ono što je otkopano
neće biti srušeno i poravnato sa zemljom.
Prvo su otkriveni najvisočiji plato na
kome se nalazio bazen za kupanje,
pavimentanisan mozaikom. Zatim
još dvije kade za kupanje koje imaju
mozaike kao osnovu - zidove visoke
preko dva metra, koji pokazuju
da ipak nije sve srušeno u prošlim
vremenima. Zidovi su veoma dobro
rađeni, i sa takvim klesarskim umjećem
bio bi neoprostivi civilizacijski
grijeh sruštiti ove dokaze genijalnosti antičke civilizacije i graditeljskog
znanja, a sve zarad apartmana i privatnih objekata. Hoće li se to desiti - vidjećemo.
Tužna je činjenica kada čujemo što govore oni koji odlučuju (“Uradićemo
vam to... učinićemo da vam ne poruše to što ste otkopali”), kao da je to naše
nasljeđe, a ne nasljeđe svih stanovnika Crne Gore. Kao da su arheolozi ti koji
se kao djeca u pijesku igraju arheologije, od koje se u svijetu od turizma uzimaju
milijadre eura. Ako pravite uslugu, napravite je prevashodno budućim
generacijama, jer one će se ponositi time.
Ovaj objekat je započet sa gradnjom u 3. vijeku, od kada datira njegova prva
faza, a prepravljen je sredinom 4. vijeka, kada je izgorio u požaru koji je uništio
veliki dio kompleksa. Šta se zapravo desilo, to nikada nećemo saznati, jer
u tom periodu nije bilo nekih većih ratnih pometnji. Prva koja je zadesila
ove prostore bila je vezana za prolaz Gota 410. godine, ali to je ipak daleko

od dobro datovanih arheoloških cjeline koje smo otkrili na ovom lokalitetu,
a koje su povezane sa pretposljednjom i posljednjom fazom u vrijeme Konstantina
Velikog (313-337).
Nakon požara zgrada se obnavlja, međutim, to više nije onaj objekat “hedonističkog”
karaktera, već se radi jedna nova cjelina za proizvodnju maslinovog
ulja, tj. objekat je prepravljen u uljaru.
Prije dvije godine smo znali da je mjesto doživjelo transformaciju, i da je od
„ville marittime“, postao latifundijski posjed - villa rustika - sa radionicom
za proizvodnju ulja. Međutim, pronađeno je još dokaza, a najbolji dokazi su
nove kade za pretakanje ulja i pronalazak velikog točka za mljevenje maslina
koji ima 1,40 m u prečniku. Točak je zapravo započet da se kleše na ovom
mjestu, i negdje pred kraj majstor, klesar, ostavio ga je nedovršenog, tako da
je samo ostavljen u unutrašnjosti objekta kao dio podzida.
Studenti Dejan Drašković i Miloš Živanović, kao i konzervator Sanja Šoljaga,
pronašli su još jedan objekat. To je velika zgrada, pavimentisana malternim
podom. Ova zgrada je bila ekonomskog karaktera i napravljena je u vrijeme
kada je vila prerađena u uljaru. U njoj su se čuvale zalihe ulja, u amforama
i drugim recipijentima koje su zatim odvožene po cijelom Mediteranu i u
unutrašnjosti kontinenta.
Posljedna faza ima veome loše urađene prepravke i preziđivanja, i povezana
je najvjerovatnije sa periodom VI vijeka. Ova faza se datuje vizantijskim amforama
sa češljastim ornametnima karakterističnim za ovaj period.
Veliki broj nalaza svjedoči
o importu roba iz cijelog
Mediterana. Nalazište obiluje
staklom iz Egipta, Sirije,
amfora iz Sjeverne Afrike,
naročito iz Tunisa, Turske,
sa obala Italika i Crnog mora.
Imamo natpise u kojima se
pominje CASIO koji podiže
ocu spomenik za pokoj duše.
Imamo Mediteran u malom,
i sigurno je da će ovaj projekat
koji je započeo Centar

za arheološka istraživanja, u saradnji sa JP Kulturni centar Bar (Zavičajni
muzej), biti jedan od najprioritetnijih arheoloških lokaliteta u regionu.
To je pokazala posjeta i gospodina Macure, direktora UNESCO-a koji je kazao
da “ nije mogao da vjeruje da mala Crna Gora umije da se izbori sa kompleksnim
arheološkim problemima bez pomoći ljudi sa strane”. Istraživanja ovog
tipa su simbolička uvertira da se vidi koliko je različitih kulturnih uticaja
stopljeno u jednu cjelinu, koja je zbog svoje raznovrsnosti samo bogatija i
ljepša.
MOZAIK STAR 2000 GODINA NESTAO SA IMANJA
GREGOVIĆA PRIJE POLA STOLJEĆA
Prvo pominjanje Lastve je, po dosadašnjim saznanjima, u “Ljetopisu popa
Dukljanina”, a očigledno je da je i u Petrovcu bilo neko antičko naselje. Kolika
je nebriga i neodgovornost govori činjenica da od 1902, kada je Marko
Nikov Gregović pronašao mozaik i sačuvao ga, do danas, znači 110 godina,
država nije uspjela da isplati zemljište ili ustupi adekvatnu zamjenu Gregovićima
zato što im je zbog arheološkog
nalaza odnosno
spomenika kulture, blokirala
pravo raspolaganja imovinom.
Svaki trag o mozaiku, prema
riječima svjedoka njegovog
otkrića i kulturnih radnika,
gubi se prije pola vijeka.
Rijedak motiv tri ribe sa jednom glavom
Neprocjenljivo vrijedan rimski mozaik „Tri ribe sa jednom glavom“, star gotovo
dvije hiljade godine, koji je pronađen početkom prošlog vijeka na imanju
porodice Gregović u Petrovcu, netragom je nestao.
Svaki trag o mozaiku, prema riječima svjedoka njegovog otkrića i kulturnih
radnika, gubi se prije pola vijeka, od kada više niko ne zna kako je rimski mo

zaik, pronađen u maslinjaku starosjedioca Marka Gregovića u Mirištu iznad
Petrovca nestao.
Ovo je ujedno još jedna primjer permanentne krađe nacionalnog blaga Crne
Gore, koje prema infomarcijama dobrih poznavalaca prilika, traje od kraja
Drugog svjetskog rata, od kada su brojni vrijedni eksponati završili u tajnim
kolekcijama nepoznatih kolekcionara širom svijeta.
U svakoj državi svijeta postoji registar nepokretnih i pokretnih spomenika
kulture. Nažalost, naša država do danas nema taj registar, zbog čega se sa
sigurnošću i ne zna šta smo sve imali, odnosno šta je sve nestalo.
Jedan od svjedoka postojanja
i otkrića “Tri ribe sa jednom
glavom” je i crnogorski akademik
Sreten Asanović, koji je
ispričao čudnu sudbinu petrovačkog
mozaika.
“Uhvatio sam sebe prije
mjesec dana da se presabiram
o ovome našem dobru koje
nestaje. Sjetio sam se mozaika “Tri ribe sa jednom glavom” koga sam još
daleke 1958. vidio na imanju Marka Gregovića gdje je otkriven. Te godine
sam kao sekretar Udruženja književnika Crne Gore organizovao književne
večeri po crnogorskom primorju”.
“U goste sam pozvao i najpoznatijeg lirika među nadrealistima, sada pokojnog
Milana Dedinca. Upravo me je on tada poveo kod Marka Gregovića , gdje
mi je na njegovoj livadi, pored jednog zida pokazao taj mozaik”.
“I sada mogu da ga opišem, te tri ribe sa jednom glavom i jednim okom, koji
je bio nekog kružnog oblika, prečnika nešto oko dva metra. Dedinac mi je
tada ispričao da je u pitanu tajni znak hrišćanstva i da je pravo čudo što je
pronađen usred Petrovca” započeo je priču Asanović.
Posljednji put viđen 1967.
Asanović je naglaiso da su nadrealisti, koji su bili ljevičari, još 1920. boravili
u Petrovcu, kada se i Dedinac upoznao sa Gregovićem koji mu je pokazao
mozaik.

“Dedinac i još nekoliko nadrealista - Aleksandar Vučo, Marko Ristić, Koča
Popović, bili su u posjeti Petrovcu, koji je tada bio komunistička opština u
tadašnjoj Kraljevini SHS. Dedinac je tada i prvi put vidio mozaik, zbog čega
me je gotovo trideset godina kasnije poveo da ga i ja vidim. Nakon moga
prvog susreta sa mozaikom prošlo je gotovo deceniju, kada sam opet, čini mi
se 1967. ponovo otišao u Petrovac i vidio mozaik”.
“Bio je izvađen i kao izliven u betonu, spreman, kako su mi tada kazali, za
konzervaciju. Bio je naslonjen na jedna zidić. Prošlo je par godina, ponovo
sam došao u Petrovac, Marko nije bio živ, ali ni mozaika nije bilo. Pitao sam
tadašnju opštinsku vlast u Budvi gdje je taj mozaik, ali mi niko nije znao reći”.
“Od tada pa do danas, u više navrata sam mnoge pitao za mozaik, ali niko
nije ništa znao. Sjetio sam se Slobodana-Boba Mitrovića, bivšeg direktora
Zavoda za zaštitu spomenika i nazvao sam ga prije desetak dana da ga pitam
šta je sa mozaikom, a on mi je kazao da je nestao” naveo je Asanović.
Gregović pronašao arheološko blago
Slobodan Mitrović je za “Vijesti” naglasio da mozaik “Tri ribe” više ne postoji,
odnosno da “postoji negdje u nečijoj kolekciji nama nepoznatoj, jer je
najvjerovatnije ukraden krajem šezdesetih godina”.
“Ja sam o ovom danas nepoznatom mozaiku čuo autentično, dosta davno,
od sina Marka Nikovog Gregovića, koji je pronašao mozaik 1902. na svom
imanju. U naučnoj literaturi postoje samo dva teksta iz 1955. i 1963. koji
relevantno i na sreću sa fotografijama dokazuju ovaj neobičan antički nalaz”.
“Marko Gregović je na svom
imanju 1902. pronašao
mozaik sa centralnim motivom
tri ribe sa jednom
glavom. Bio je površine oko
devet kvadrata, a prizori su
bili iz svijeta mora - sipe,
delfini, hobotnice. Ovaj
podatak je posebno značajan
za nauku jer su delfini
i svijet mora na mozaiku
u Budvi kod hotela “Avala”

otkopani tek 1980”.
“Kao kulturan i savjestan građanin i domaćin, Marko je sam postavio
stubiće koji se vide na fotografiji okolo mozaika, očigledno formirao odrinu
kao neku vrstu zaštite i brinuo o njemu. Ukazivao je i tada na okolne međe
od kamena koji je uziman na licu mjesta razgrađivanjem zidova, očigledno
neke bogate vile čim su podovi bili rađeni u mozaiku” kazao je za bivši direktor
Zavoda za zaštitu spomenika.
On je dodao da je Marko tu pronašao i jedan očuvan grob sa posudom od
zelenog stakla i rimskim novčićima što ukazuje na moguću nekropolu.
“U to nas ubjeđuje i jedna nadgrobna ploča koju je arheolog don Frane Bulić
odnio u Split 1914. U nama pristupačnoj literaturi, možda postoje neka dokumenta
u Beču ili Splitu, Ivanka Nikolajević-Stojković u svom radu iz 1955.
daje tumačenje ovog mozaika i otklanja uobičajene pretpostavke o ove tri
ribe kao hrišćanskim simbolima (riba je jedno vrijeme bila znak prepoznavanja
hrišćana), a tumači ovaj motiv kao slijed iz paganskih kultura, kao igru
i kreativnost umjetnika koji je osmislio ovakvu kompoziciju”.
“Ona datuje ovaj mozaik
u 3. vijek nove ere
i ukazuje na iste motive
na ostrvu Ugljan kod
Zadra i u Francuskoj.
Navodno je tu bila, po
priči, i jedna fontana
sa golubovima koju je
Austrougarska odnijela.
Kasnije je otkriven još
jedan mozaik od oko
37 kvadrata, koji danas
možemo da vidimo konzerviran i zaštićen, ali nepristupačan turistima i publici”
istako je Mitrović.
Nakon 110 godina nisu dobili odštetu
Mitrović je ocijenio da je velika šteta i da je za osudu što lokalitet Mirište nije
nikome inspiracija za naučno istraživanje i saznanje o Lastvi i Kastel lastvi,
današnjem Petrovcu.

Текст и фотографије преузети са : http://institute-ei-ic.org/wp-content/uploads/2013/06/Samir-Hadzic.pdf

Kasnoantički mozaik



U Petrovcu na moru otkriven je 1902. godine, u maslinjaku Marka Gregovića, odlomak dobro očuvanog mozaičkog poda, a nešto kasnije nađen je u blizini mozaika i jedan grob sa antičkim novcem i vazom od zelenog stakla. Nažalost, kao što se u mnogim slučajevima dešavalo, novac je izgubljen, a vaza bačena.

Prema kazivanju Gregovića i drugih mještana, međe terasa sagrađene su od kamena prikupljenog sa ruševina na koje se ovdje nailazilo pri zemljanim radovima. I oblićnje kuće podizane su istim materijalom, što ukazuje na brojne ostatke starih građevina.

Novi mozaik predstavlja podnu dekoraciju jedne pravougaone prostorije. Ostaci njene arhitekture su sasvim skromni. Po riječima M. Gregovića u prostoriji na sjevernom zidu postojali su ostaci fresaka, ali danas od njih nema ni traga.

Petrovački geometrijsko-vegetabilni mozaik djelo je solidnih, rutiniranih majstora koji u svakom detalju tepiha ispoljavaju puno poznavanje muzivnog zanata. Težnja ka dekorativnom, pa i kitnjastom - glavna odlika njihovog rada izražena je kako u crtežu tako i u koloritu.

Centralni motivi izrađeni su na bijeloj pozadini. Na svim motivima dominira krstasta rozeta, čiji se središnji dio sastoji od četiri koncentrična kruga. Za datiranje ovog mozaika od važnosti je pojava fragmenta sa figurom trojne ribe na istom lokalitetu. Nju mnogi smatraju simbolom ranog hrišćanstva. Prema terenskim uslovima vjerovatno je da oba mozaika pripadaju istoj arhitektonskoj cjelini, kao i da potiču iz istog vremenskog perioda.

Prema raspoloživim podacima smjelo bi se predpostaviti da su zidovi i mozaici na Mirištima ostaci jedne rimske kasnoantičke villae rusticae. Svakako, nema tragova koji bi indicirali postojanje većeg naselja.
Zanimljiva sličnost triju riba sa kasnijom ikonografijom ''Božanskog oka'' zasluživala bi posebno istraživanje.

http://markopavlovic.blogspot.com/