Uz pomoć našeg Cvike M. Jovanovića, uspeo sam doći do informacija o jednom od najuspešnijih bobečana, koji kao što ćete vidjeti
je živeo i radio u Beogradu. Nažalost nije imao direktnih potomaka i sve što je imao je ostavio svome posinovljencu ili je bilo nacionalizirano.
Kažu, da je umro baš u selu Bobetinom brdu, kad je došao u posjetu u rodni kraj i tam se napio vode iz krbanja. Sahranjen je u Beogradu i
koliko se zna i grob je dosta zapušten. Ako ko zna još šta o njemu neka dopiše. Ovo pišem zbog toga, da se čuje za ovog veoma za ono
vrijeme uspješnog i bogatog našeg čovjeka.
TOMA JOVANOVIĆ
Rođen 1858 u Bobetinom brdu, u Bosni. Toma Jovanović je u rodnom mestu završio tri razrede osnovne škole, a kada je 1875.godine
Petar Mrkonjić podigao ustanak, Toma pred turskim zulumom beži u Beograd kod svoje tetke gde završava četvrti razred osnovne škole i
dva razreda gimnazije. Posle toga , stupa u mešovitu radnju Anastasa Cincarina gde provodi četiri godine. Godine 1885. Otvara samostalnu
knjižaru sa antikvarnim knjigama na Zelenom vencu br. 16. Za kratko vreme zbod svoje vrednoće i poštenja postaje veoma poštovan u
krugu knjižara koji su mu davali knjige na komisionu prodaju.
Kao izdavač, Toma Jovanović se javlja 1898 godine kada štampa svoje prvo izdanje, knjigu Smrt Smail-age Čengića. Od te godine
izdavački rad Tome Jovanovića postaje sve obimniji tako da je 1906. godine izbacio iz prodaje antikvarne knjige. Posle prve knjige,
štampao je nekoliko knjižica pesama,a zatim počinje da izdaje i popularne kalendare.
Čovek iz naroda Toma je dobro poznavao ukus ondašnje čitalačke publike i štampao je ono što je moglo uspešno prodreti u narodne
mase. Zato je već n samom početku svog izdavačkog rada, Toma Jovanović imao uspeha kao retko ko od knjižara-izdavača. Broj
njegovih izdanja rastao je iz dana u dan, tako da, uoči Prvog svetskog rata postaje naš najveći izdavač popularnih izdanja o čemu
poznati publicista, novinar i knjižar Dušan Simić piše u »Ilustrovanom listu« od 3.8.1922. godine:
»... Izdavački rad Tomin posvećen je isključivo širim narodnim masama, i smelo se može reći da je Toma za prostu – narodnu
čitalačku publiku učinio više nego svi znani i neznani narodni prosvetitelji jer je rasturio u narodu više knjiga nego svi protokolisani
i neprotokolisani izdavači...
...Evropski rat zatekao je Tomu u najvećoj razgranatosti njegovog rada. A kada je 1915. Godine, srpska uzdanica 1 vojska
bila primorana da se povlaču preko Albanije, mi vidimo starog iznemoglog Tomu sa njegovom suprugom kako nose teški krst
preko narodne golgote, a kada je Beograd 1918. godine bio oslobođen, Toma se vratio na zgarište svoga dugogodišnjeg neumornog
rada, jer je neprijatelj i poslednju knjižicu utamanio. Trebalo je sve iznova počinjati i Toma je sa prvim korakom učinio srećan
početak uzevši za kompanjona svoga 15 godišnjeg pomoćnika Lazara Vujića, kome je Toma za dugi niz godina bio i otac i majka,
a koji je i danas srce i duša Tomine radnje....«
Izdavačka knjižara »Toma Jovanović i Vujić« nalazila se na Zelenom vencu br 8, zatim u Sremskoj 9, pa u Mlorada Draškovića 12,
a posle aprilskog rata ponovo na Zelenom vencu br. 8. Firma je imala u svom sastavu štampariju »Zora«, koja se nalazila u
tadašnjoj Kosmajskoj ulici br. 24.
Prema katalozima knjižarnica »Toma Jovanović i Vujić« je 1941. Godine razpolagala (izdala) 1.165 naslova knjiga, od toga
954 naslova beletristike i 211 raznih učbenika i učila. Pored pomenutih knjiga namenjenih širokoj čitalačkoj publici, tu je i veliki
izbor posebnih i celokupnih izdanja romana i pripovedaka značajnih srpskih pisaca: Janka Veselinovića, Buka Karadžića, P. P. Njegoša,
J. Ignjatovića, M. Vidakovića, A. Gavrilovića, i značajnih knjiga » narodni učitelj« Vase Pelagića. Strana literatura je takođe bila
zastupljena sa odabranim delima Gogolja, Tolstoja, Turgenjeva, Sjenkjeviča, Gi de Mopasana i Žila Verna.
Lep doprinos razvoju dečije književnosti kao autor i urednik u izdavačkoj knjižarnici Tome Jovanovića mnogih knjiga namenjenih
deci i omladini dao je Svetolik R. Milosavljević, otac poznatog slikara Peđe Milosavljevića, a takođe i drugi autori: Mihailo Sretenović,
Jovan Popović, Blado Petrović i dr. Ove knjige su bile grupisane u nekoliko biblioteka: Dečja književnost, Osvit, Dečija pozorišna biblioteka,
Dečija knjižica i Zabavna biblioteka. Kkao posebna izdanja knjižara » Toma Jovanović i Vujić« objavila je veći broj knjiga sastarim
junačkim pesmama iz Kosovskog i drugih ciklusa: Boj na Kosovu, Car Lazar, Boško Jugović, Jug Bogdan, Milioš Obilić, Car Dušan,
Sinđelić na Čegru, Hajduk Veljko, Gorski vijenac i mnoge druge. Knjižara Tome Jovanovića se posebno izdvajala po izdanju pravoslavnih
ikona za koje je imala eksluzivno pravo, i to tehnikom litografije.
Plasman izdavačke knjižare »Toma Jovanović i Vujić« bio je osiguran širom Jugoslavije pa i van nje odnosno svuda gdje je bilo
naših građana.
Prvih dana aprilskog rata 1941. i knjižara ištamparija bile su porušene u njemačkom bombardovanju, ali su delimično obnovljene
i nastavile sa radom u smanjenom obimu, sve do nacionalizacije privatnih preduzeća i trgovačkih radnji 22. Maja 1948. Godine.