Majevicka sijela

Ko bi nam opisao kako je nekad izgledalo sijelo? Ja sam te price slusala od djeda i babe, znam samo da su se iskupljali negdje kod necije kuce ili ducana ili tzv. citaonice i doma omladine, pa se tu igralo, pjevalo, recitovalo, i glumilo. Moj djed je bio medju glavnim glumcima, baba o tim sijelima prica sa zestokim odusevljenjem.
Voljela bih da cujem price koje ste vi culi ili dozivjeli.

Secam se kao dete da je pre kod nekog domacina se okupe da komusaju kukuruz,i muski i zene i deca.
Kada se posao obavi,onda muski ili igraju prstena ili sede uz meze i majevicki snaps i cefe,a kad se malo zagriju onda pocne pesma u troje ili vise .
Zene bi se uhvatile preslica i prele,slusale muske a onda bi i one zapevale.
Nama deci daju orasa i secera, a mi sretni ko da si nam dao danas milku cokoladu.
To su bila sretna vremena.

wolfenstein ::

Nama deci daju orasa i secera, a mi sretni ko da si nam dao danas milku cokoladu.
To su bila sretna vremena.

Ja prosle godine uzmem sinu "playstation-2" do tad je koristio "X-BOX" za igrice... veli ti on meni... sto mi nisi uzeo "playstation-3" na ovome se veli nema sta vise igrati
A meni kad bi neko donio ploku secera sto ti kazes, u ono vreme, koda mi je neznam sta dao

Djeci netreba nikad sve dati,neka ostanu malo necega zeljna.
Mi smo ih i pokvarili,ko velimo ako mi nismo imali neka imaju oni pa daj sve redom.
Ja mom sinu kupio pusku sa laserom i nekim metcima i svetlima,a ja od grana pravio pistolje i puske, zrnke pasulja mi bile vojnici,kutija sibice i kresa kao tenk, i da ne nabrajam dalje,a bio sam sretniji i zadovoljniji od sve ove nase dece danas.

wolfenstein ::

Secam se kao dete da je pre kod nekog domacina se okupe da komusaju kukuruz,i muski i zene i deca.
Kada se posao obavi,onda muski ili igraju prstena ili sede uz meze i majevicki snaps i cefe,a kad se malo zagriju onda pocne pesma u troje ili vise .
Zene bi se uhvatile preslica i prele,slusale muske a onda bi i one zapevale.
Nama deci daju orasa i secera, a mi sretni ko da si nam dao danas milku cokoladu.
To su bila sretna vremena.

Ja prvi put cujem ovaj, pretpostavljam majevicki izraz -"komusati" kukuruz.
Ja znam da se to zvalo ljustanje. I kao kroz nejasan san se jedva sjecam jedne takve prilike, ali se nesto ne sjecam da je bilo i preslica nego su svi bili zaposleni kukuruzom. Ali, to nije isto sto i sijelo. Sijelo je imalo zabavnu svrhu, mozda je licilo na neku priredbu, npr. moj djed je bio glumac na sijelu, gdje se izvodila neka predstava.

Navecer u zimskim dugim nocima, komsije bi se okupljale kod jednog od nas. Znao se raspored kad je kod koga sijelo. Zene su inace u tim nocima vezle, plele, vunu prele i sl. dok bi muskarci dio noci provodili u razgovoru uz pice i meze. Ostatak noci bi prosao u narodnoj igri "prstenu". Kod mene je bar tako bilo, dok su drugim selima upravo komusali kukuruz u zimskim nocima. Mi smo kukuruz brali na njivi i kuci smo ga dovlacili u pleterima (kola sa stranicama) i volovima. Tako smo bili postedjeni zimskog rada i imali vise vremena za sebe.
Sijela vise nema! Danas se moras kod svakog najavit telefonom pa makar ti to bi i najrodjeniji.

To su sijela koja su bila privatna-uza drustvanca koja su se druzila po kucama. A, bila su kako sam ja iz prica shvatila i "javna" seoska sijela koja su bila masovna.

Rado se sjecam poseta djedu u Bogdanovicima.Sijela su se odrzavala tokom citave godine.Bilo je i pica i pesme i sale i zadjevanja i sportskih nadmetanja i predje vune i komusanja kukuruza svega je bilo.Bila su to vremena gdje se duhovno zdravlje vise cijenilo od materijalnih stvari.Vrijeme gdje je postenje bilo iznad svega,vrieme gdje se glava porodice(najstariji clan)slusao bez pogovora.Bilo je to vrijeme moba kada su svi pomagali sve.Bilo je to vrijeme kada nisi nikad bio sam i kad se znao red.Bio je to vrijeme koje danasnjim generacijama niti mozes opisati niti docarati miris tog vremene.Moj neki licni stav je da sto manje tradicije ostaje u nama sve smo vise otudjeniji jedni od drugih i samim time nesrecniji.

U pravu si ZOROO ,ovima danashnjim generacijama je dzaba prichati ! Bila su to vremena .....

ZOROO2505 ::

Rado se sjecam poseta djedu u Bogdanovicima.Sijela su se odrzavala tokom citave godine.Bilo je i pica i pesme i sale i zadjevanja i sportskih nadmetanja i predje vune i komusanja kukuruza svega je bilo.Bila su to vremena gdje se duhovno zdravlje vise cijenilo od materijalnih stvari.Vrijeme gdje je postenje bilo iznad svega,vrieme gdje se glava porodice(najstariji clan)slusao bez pogovora.Bilo je to vrijeme moba kada su svi pomagali sve.Bilo je to vrijeme kada nisi nikad bio sam i kad se znao red.Bio je to vrijeme koje danasnjim generacijama niti mozes opisati niti docarati miris tog vremene.Moj neki licni stav je da sto manje tradicije ostaje u nama sve smo vise otudjeniji jedni od drugih i samim time nesrecniji.

Svaka cast Zoroo nista nisi propustila.! Vjerovatno si imala priliku uzivati u svemu tome..