Početak :
2. maja 1992. godine, u 12 časova, izvršen je napad na Dom JNA u Sarajevu od strane Zelenih beretki. Tom prilikom je bilo opkoljeno deset pripadnika JNA koji su u tim trenucima pružali otpor. Napad u kojem je učestvovalo oko 200 pripadnika muslimanskih snaga i Zelenih beretki predvodili su Juka Prazina i Emin Švrakić.
Na strani vojske general Milutin Kukanjac upućuje pukovnika Šuputa sa 40 ljudi sa naredbom da odblokiraju opkoljene vojnike. Međutim, upadaju u zasedu i biva ubijeno šest pripadnika vojske i uništen jedan transporter. Ostali ostaju opkoljeni i, kasnije, zajedno sa ljudima u domu zarobljeni.
Prema rečima jednog od učesnika ovih događaja Marinka Milidraga napravljena je i druga greška. Iz nepoznatih razloga general Kukanjac šalje u pomoć samo 30 pripadnika diverzantske grupe da deblokira opkoljene vojnike. Na čelu te grupe bio je major Marko Labudović. Kada se grupa vojnika nalazila kod tramvajske stanice Skenderija bivaju napadnuti. U napadu je smrtno ranjen major Labudović i ubijena su četiri pripadnika diverzantske grupe. Ostatak vojnika uspeva da se prebaci do vojne bolnice.
Istoga dana, oko 13 časova, izvršen je napad na vozilo koje je transportovalo hranu za komandu Druge vojne oblasti. U vozilu su bili kapetan Petrović i vozač. Kapetan je poginuo na licu mesta, a vozač, teško ranjen, uspeva da stigne do komande gde je izdahnuo. U 17 časova ubijen je vojnik Pelemiš i komanda je opkoljena. Napad prestaje oko 20 časova.
Dobrovoljačka ulica :
Dana 3. maja oko osam časova odlučeno je da general Kukanjac napusti komandu, međutim, vojska i oficiri ne dozvoljavaju. Posle odustajanja od te odluke vratilo se poverenje vojske i oficira. Oko 13 časova u razgovoru između kanadskog generala Mekenzija (prvi komandant UNPROFORA u BiH) i generala Kukanjca dogovorena je razmena, tada uhapšenog Alije Izetbegovića, za izvlačenje vojske i oficira iz komande ka Lukavici. Razmena je dogovorena za 15 časova. Međutim, u komandu dolazi lično Alija Izetbegović sa ćerkom i pratnjom u kojoj su bili Zlatko Lagumdžija, Jusuf Pušina i još neki iz Izetbegovićevog vrha. Kako kaže Marinko Milidrag uz lažni blagoslov i lažna obećanja Alije Izetbegovića da će konvoj biti bezbedan vojska je napustila kasarnu. Pokret je počeo u 18 časova.
Na čelu kolone, koja je brojila oko 40 vozila sa oko 300 ljudi, bili su general Mekenzi, general Kukanjac i Jusuf Pušina. Dolaskom kolone u Dobrovoljačku ulicu u blizini Miljacke otvorena je vatra na kolonu. "Pucali su na nas sa svih strana. Sa krovova, prozora", kaže Milidrag. Vatra je otvorena iz streljačkog naoružanja, a korištene su i tromblonske mine. Pucano je i na obeleženo sanitetsko vozilo u kojem je poginuo primarijus dr. pukovnik Radulović. Ubijen je i pukovnik Mihajlović, oficir bezbednosti, koji je u penziju otišao dan ranije. Oficire su izvlačili iz vozila i hladnokrvno ubijali.
U napadima koji su se odigrali 2. i 3. maja bilo je 42 poginula, 71 ranjenix i 215 zarobljenih pripadnika JNA.
text preuzet sa : http://sr.wikipedia.org
2. maja 1992. godine, u 12 časova, izvršen je napad na Dom JNA u Sarajevu od strane Zelenih beretki. Tom prilikom je bilo opkoljeno deset pripadnika JNA koji su u tim trenucima pružali otpor. Napad u kojem je učestvovalo oko 200 pripadnika muslimanskih snaga i Zelenih beretki predvodili su Juka Prazina i Emin Švrakić.
Na strani vojske general Milutin Kukanjac upućuje pukovnika Šuputa sa 40 ljudi sa naredbom da odblokiraju opkoljene vojnike. Međutim, upadaju u zasedu i biva ubijeno šest pripadnika vojske i uništen jedan transporter. Ostali ostaju opkoljeni i, kasnije, zajedno sa ljudima u domu zarobljeni.
Prema rečima jednog od učesnika ovih događaja Marinka Milidraga napravljena je i druga greška. Iz nepoznatih razloga general Kukanjac šalje u pomoć samo 30 pripadnika diverzantske grupe da deblokira opkoljene vojnike. Na čelu te grupe bio je major Marko Labudović. Kada se grupa vojnika nalazila kod tramvajske stanice Skenderija bivaju napadnuti. U napadu je smrtno ranjen major Labudović i ubijena su četiri pripadnika diverzantske grupe. Ostatak vojnika uspeva da se prebaci do vojne bolnice.
Istoga dana, oko 13 časova, izvršen je napad na vozilo koje je transportovalo hranu za komandu Druge vojne oblasti. U vozilu su bili kapetan Petrović i vozač. Kapetan je poginuo na licu mesta, a vozač, teško ranjen, uspeva da stigne do komande gde je izdahnuo. U 17 časova ubijen je vojnik Pelemiš i komanda je opkoljena. Napad prestaje oko 20 časova.
Dobrovoljačka ulica :
Dana 3. maja oko osam časova odlučeno je da general Kukanjac napusti komandu, međutim, vojska i oficiri ne dozvoljavaju. Posle odustajanja od te odluke vratilo se poverenje vojske i oficira. Oko 13 časova u razgovoru između kanadskog generala Mekenzija (prvi komandant UNPROFORA u BiH) i generala Kukanjca dogovorena je razmena, tada uhapšenog Alije Izetbegovića, za izvlačenje vojske i oficira iz komande ka Lukavici. Razmena je dogovorena za 15 časova. Međutim, u komandu dolazi lično Alija Izetbegović sa ćerkom i pratnjom u kojoj su bili Zlatko Lagumdžija, Jusuf Pušina i još neki iz Izetbegovićevog vrha. Kako kaže Marinko Milidrag uz lažni blagoslov i lažna obećanja Alije Izetbegovića da će konvoj biti bezbedan vojska je napustila kasarnu. Pokret je počeo u 18 časova.
Na čelu kolone, koja je brojila oko 40 vozila sa oko 300 ljudi, bili su general Mekenzi, general Kukanjac i Jusuf Pušina. Dolaskom kolone u Dobrovoljačku ulicu u blizini Miljacke otvorena je vatra na kolonu. "Pucali su na nas sa svih strana. Sa krovova, prozora", kaže Milidrag. Vatra je otvorena iz streljačkog naoružanja, a korištene su i tromblonske mine. Pucano je i na obeleženo sanitetsko vozilo u kojem je poginuo primarijus dr. pukovnik Radulović. Ubijen je i pukovnik Mihajlović, oficir bezbednosti, koji je u penziju otišao dan ranije. Oficire su izvlačili iz vozila i hladnokrvno ubijali.
U napadima koji su se odigrali 2. i 3. maja bilo je 42 poginula, 71 ranjenix i 215 zarobljenih pripadnika JNA.
text preuzet sa : http://sr.wikipedia.org