Shetajuci malo ljetos po brdima Majevice, uspio sam ,fotografisat, koju gljivu ,mada nisam neki poznavlac, prepushtam to Vama da odredite, koja je koja...Vrganja i ljtache nije bilo jer sam zakasnio, a neko je, po obichaju poranio pa sve to shto ,,valja,, pobr'o !

..Josh...

...dalje...

Sve ti je to otrovno:)

pa zato sam ih i uspio ,,uslikati,, .Naci vrganja il' ljutachu kod nas gore ti je veliki uspjeh...

Od jestivih gljiva imamo:
vrganj, ljutace ili mljecarke, rujnice, reduse, bascare, sirokriz, macje sape ili lisicarke

A zutare?

Pa kako njih da zaboravim? Ima ih jos ali nikako da mi banu na um.

A, Prstici?

ja sam samo znala da razlikujem one bijele,mlječare i žute lisičarke...mada sam poslije negdje čitala da ove prve spadaju u poluotrovne...tj.samo termičkom obradom su jestive....a jesu li te žutare,u stvari jajare ?
inače,ove na slikama mi odokativno liče na otrovne...

Te sto ih zoves jajare-izgledaju stvarno kao jaje, one se zovu rujnice.

lija ::Te sto ih zoves jajare-izgledaju stvarno kao jaje, one se zovu rujnice.

A, kako su samo one dobre..! A i lijepe..

Poshto vidim da ima strastvenih beracha i gljivojeda, evo jedan odlomak ,koji se odnosi na jestive i otrovne gljive iz knjige ,,Ishrana u prirodi,,

Naziv: Ishrana u prirodi
Format: pdf
Tezina: 2.83 MB



Link : http://rapidshare.com/files/183291442/Ishrana-u-prirodi-Gkjive.pdf.html

lija ::Te sto ih zoves jajare-izgledaju stvarno kao jaje, one se zovu rujnice.

Ma jok , Rujnica je sasvim drugacija od Jajare .
Rujnica je nekako bordo -crvena i jestiva je bez termicke obrade pojeo sam ih po sumi bez hljeba hicmu.
A Jajara je bash k'o jaje i unutra je malo zuckasta .
A ove Zutare kod nas zovu jos i Grabovace .

Mislim Mare da si se zeznuo.. Rujnice jesu jajaste, ali samo u razvoju, isto tako zute kao jaje.. I mnogo ukusne...:! A te jajare , nikad cula...

Nemojte puno oko gljiva ako ne znate!

Uzmite sampinjon ili bukovacu!

Inace ljutare ili mlijecnice su za mene extra,ubacis malo kajmaka,ubijes koje jaje i eto obroka prste da polizes-(((

Ispravi nas ako grijesimo.. !

Zna li ko gdje ima da se nabere smrljaka ili smrcka?

Treba mi lokacija, ako neko zna.

wolfenstein ::Zna li ko gdje ima da se nabere smrljaka ili smrcka?

Treba mi lokacija, ako neko zna.

Ja znam da ga ima na Romaniji!Ne znam da je zabilježen slučaj da ga je neko pronašao na Majevici!

Mr. Majevica ::...dalje...

Gljiva u gornjem desnom uglu naziva se "sunčanica" i spada u jestive gljive i jako je prijatnog ukusa.Ima je u izobilju na Majevici, a glavna staništa su joj na mjestima gdje ima puno paprati.Karakteriše je prilična veličina i spada u vrstu koju je gotovo nemoguće zamjeniti sa nekom otrovnom vrstom.Svojevrsnu odbojnost kod ljudi izazivaju "fleke" na površini ove gljive (što ih valjda asocira na neke otrovne gljive) te mnogi bez razloga izbjegavaju konzumiranje ove gljive.

Pošto vidim da se vode rasprave o jajari i rujnici evo da i ja dam svoj doprinos toj temi jer je evidentno da se govori o dvije vrsta gljiva!!!!




Blagva

Amanita caesarea ili blagva je poznata jestiva gljiva prirodno prisutna u južnoj Europi. Ime dolazi zbog toga što je bilja omiljena gljiva Rimskim carevima.

Klobuk blagve je narančastocrvene boje veličine 6 do 20 cm. Ispod klobuka su listići žute boje, gusti. Stručak je veličine 5 do 14 cm, također žute boje, pri dnu blago zadebljanje. Ispod klobuka se nalazi vjenčić naglašeno narebran. Dok je mlada obavijena je u debeo bijeli ovoj koji kasnije ostaje pri dnu gljive. Nema ostataka ovoja na klobuku kao kod vrste Amanita muscaria

Blagva raste u toplijim predjelima, na svijetlu po šumskim čistinama. Raste u ljeto i jesen.

Blagva se smatra jednom od najkvalitetnijih gljiva ako ne i najkvalitetnijom.

Zamjena sa nekim otrovnim gljivama nije moguća ako se obrati pažnja na ovoj, vjenčić i boju.

zar to nije rujnica?

Rujnica ili sirogljiva kako je još neki nazivaju je ovo.



Inače mi je oduvjek bilo interesantno to što se u raznim krajevima za jednu te istu vrstu gljive javljaju raznorazni "narodni" nazivi.Boraveći jednom prije rata u istočnoj Bosni(okolina Foče) čuo sam recimo da blagvu-kneginju(koja je i po mojoj skromnoj procjeni daleko najukusnija gljiva na našim prostorima) nazivaju "gaća"-vjerovatno zbog opne iz koje se razvija i koja ih nakon što pukne asocira na gaće.
Inače sam strastveni obožavatelj gljiva i poznajem nekih petnaestak jestivih vrsta koje se mogu pronaći na našim prostorima.Inače je daleko veći broj jestivih gljiva koji se mogu pronaći u našoj okolini ali nikada ne berem gljive u koje nisam apsolutno siguran tako da se zadovoljavam do sada stečenim znanjem.

Evo još malo fotki "kneginje".Ovdje se jako lijepo da uočiti varijacija u bojama u ovisnosti od izloženosti suncu.Na mjestima gdje je gljiva izložena intenzivnijim sunčevim zrakam poprima nešto svijetliju boju koja prelazi u narandžastu, a na mjestima gdje do gljive ne dopire tako jaka sunčeva svjetlost boja je izrazito crvena.
Uvijek se iznova divim ovoj gljivi-zaista je s pravom nazvana "kneginjom".

Evo još jedne fenomenalno ukusne gljive koja se može naći na majevici i koja uz "kneginju" spada zasigurno u najukusnije gljive koje se mogu naći na našem području.Narod izuzetno zazire od nje jer mnoge njena zelena boja asocira na otrov (vjerovatno zbog priča o zelenoj pupavci).




RUSSULA VIRESCENS
Golubača – Russula virescens – Šešir kod ove gljive je 6-15 cm širine, kod mladih gljiva je poluloptast, tako da se rub šeširića skoro spaja sa drškom, a kasnije je jastučast, dok je ponekad spljošten. Kožica je hrapava i suva, povučena od ruba, raspucava se na polja tj. na krupnije krljušti. Šešir je u osnovi boje trave koja se suši uz jače ili slabije oker tonove. Ponekad cela površina izbledi skoro do bele boje. Na površini se mogu pojaviti i mrlje boje rđe. Listići su uzlazno prirasli, a pri dršci su toliko suženi da se čini da su slobodni. Veoma su lomljivi.
Drška je dugačka od 3 do 8 centimetara. Debljina je u početku gotovo jednaka debljini šeširića. Razvija se pre šeširića, i to uglavnom duboko zakopana u zemlji. Valjkastog je oblika, a pri dnu je sužena. Površina drške je brašnasta, kasnije naborana i ima belu boju. Meso ove gljive je debelo, kruto i tvrdo. Puca kada se drška prelomi i pokazuje svoju suvu i zrnastu strukturu. Prijatnog je ukusa, ima aromu lesnika i slabog je i slatkastog mirisa.
Ova gljiva raste od juna do oktobra najčešće pored hrastova, bukvi, breza i jela, na travnatim, svetlijim mestima, proplancima i retkim šumama se javlja u većim kolonijama.
Ovo je prvorazredna jestiva gljiva, sudeći po većini poznavalaca – ovo je najukusnija jestiva gljiva. Najukusnija je pržena na maslacu ili pečena na žaru. Odlična je za supu ili ukiseljena, a sirova se može upotrebljavati i za salatu. Može se zameniti sa jestivom, ukusnom zekom (Russula cyanoxantha) i ne može se zameniti sa otrovnim gljivama.

Vidi ti Blavor ,pravi expert za gljive, svaka ti chast. Pogotovo na ovim fotkma i opisima pojedinih..

Hvala Mr.!
Evo dakle i gljive koja je najpoznatija u ovim našim krajevima i o kojoj se nema baš puno toga reći.Obzirom na svoju rasprostranjenost i činjenicu da ju je gotovo nemoguće zamjeniti sa otrovnim gljivama najčešća je "meta" ljubitelja gljive.Ja je rijetko konzumiram i uglavnom je to u situacijama kad ne mogu doći do drugih kvalitetnijih vrsta.Jedino što cijenim kod ove vrste je izuzetno prijatan miris prilikom pečenja.

Lactarius piperatus
Domaće ime: paprenjača, bela gljiva, bela mlečnica, mlečnjača

Bas sam se iznenadio sad? Kod nas "kneginju" zovu rujnica, a "sirogljivu" jednostavno zovu sirokriz. Mlecnjaca se kod nas (u mom kraju) zove ljutaca.
Znate li vi da je sirogljiva/ sirokriz jestiv i sirov? kad ga uberes i pojedes ga. Kneginja/rujnica isto, ali samo dok je u jajetu....ogulis i pojedes.

Hvala Blavor... Da nisi dosao, mi bi se pobili oko neznanja... !

Mare ::

lija ::Te sto ih zoves jajare-izgledaju stvarno kao jaje, one se zovu rujnice.

Ma jok , Rujnica je sasvim drugacija od Jajare .
Rujnica je nekako bordo -crvena i jestiva je bez termicke obrade pojeo sam ih po sumi bez hljeba hicmu.
A Jajara je bash k'o jaje i unutra je malo zuckasta .
A ove Zutare kod nas zovu jos i Grabovace .

Jajara = Kneginja
Rujnica = Sirogljiva

E fala ti Blavor dje chuo i ne chuo ,

Vrganj ili vargan (tko ga negdje zovu) je za moj pojam jedna od naj boljih gljiva u nasim sumama.

Slavuj ::Bas sam se iznenadio sad? Kod nas "kneginju" zovu rujnica, a "sirogljivu" jednostavno zovu sirokriz. Mlecnjaca se kod nas (u mom kraju) zove ljutaca.
Znate li vi da je sirogljiva/ sirokriz jestiv i sirov? kad ga uberes i pojedes ga. Kneginja/rujnica isto, ali samo dok je u jajetu....ogulis i pojedes.

I ja sam cula za ove nazive o kojima Slavuj prica, tako se kod nas zovu.

lija ::

Slavuj ::Bas sam se iznenadio sad? Kod nas "kneginju" zovu rujnica, a "sirogljivu" jednostavno zovu sirokriz. Mlecnjaca se kod nas (u mom kraju) zove ljutaca.
Znate li vi da je sirogljiva/ sirokriz jestiv i sirov? kad ga uberes i pojedes ga. Kneginja/rujnica isto, ali samo dok je u jajetu....ogulis i pojedes.

I ja sam cula za ove nazive o kojima Slavuj prica, tako se kod nas zovu.

Već sam naglasio da su se u pojedinim krajevima "odomaćili" tzv narodni izrazi za pojedine vrste gljiva i bilo bi mi drago da i ostali uzmu učešća na ovoj temi, ako ništa barem da napišu kako se narodnim žargonom zove pojedina vrsta gljiva koju ja budem "obrađivao" u narednom periodu.

Vargan ili vrganj (u istočnoj Bosni ovu gjivu nazivaju "guba") svakako spada u "elitu" i zaista možemo biti sretni što je ova gljiva dosta česta na našem području.Ono što je možda interesantno kad je u pitanju ova gljiva je to da ogromna većina uglavnom bere tzv "pravi vargan" a da ostalim podvrstama ove gljive posvećuju jako malo ili gotovo nikakvu pažnju.Ja ću nastojati napisati nešto i o tim podvrstama koje je većina od vas koji ste bili u prilici šetati prelijepim majevičkim šumama, najvjerovatnije "sretala", ali ste ih zbog nedovoljnog poznavanja gljiva okarakterisali kao otrovne.U svakom slučaju i to je bolja varijanta nego se upuštati u branje odnosno konzumiranje gljiva koje ne poznajete dovoljno.Dakle evo nešto o tzv "pravom varganu".



Ljetni Vrganj ( Boletus edulis )

Prekrasna gljiva izvrsnog mirisa i intezivnog okusa. Klobuk, ovisno o terenu na kojem raste, može biti svih nijansi smeđkaste boje, stručak je za nijansu ili dvije svijetiliji od klobuka. Raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, livadama ...
Postoji više vrsta podvrsta vrganja. Navedimo samo neke: Borov vrganj, Hrastov vrganj, Crni vrganj, Ljetni vrganj …


Mogućnost zamjene:
Neiskusni sakupljači gljiva mogu je zamjeniti sa otrovnom Ludarom

Razlike koje život znače:
1. Kod ljetnog vrganja stručak je uvijek krem ili smečkaste boje a kod Ludare je stručak crene boje
2. Kod ljetnog vrganja klobuk je tamniji od stručka, a kod Ludare obrnuto ( vidi sliku dolje )
3. Kod ljetnog vrganja doljnja strana klobuka je ili krem ili zelene boje ali NIKADA crvena kao kod Ludare ( vidi sliku dolje )

Ovo je dakle vargan



A ovo je ludara

Samo još jednom da naglasim da "nikada ali baš nikada ne konzumirate gljive u koje niste apsolutno sigurni da su jestive.Ovo govorim pogotovo iz razloga što se na našem području često može "sresti" zelena pupavka koja spada u red najotrovnijih vrsta i od koje na žalost nema lijeka!!!!!!!!!!!!

Evo još jedne gljive koja se takođe jako često može "sresti" na Majevici, a koju većina onih koje ja poznajem izbjegava brati jer ih "drška" gljive asocira na nešto što nije baš najsigurnije.Radi se naime o "grabovom djedu" (o ostalim "djedovima" bit će riječi kasnije) izuzetno ukusnoj gljivi.Često sam sretao one koji ovu gljivu nazivaju "brezovačom" ili "breznjačom" vjerovatno misleći da se radi o "brezovom djedu".Dakle radi se o jako ukusnoj i kvalitetnoj gljivi koja je čest "gost" naših šuma i svi oni koji su je imali prilike probati izjasnili su se veoma pohvalno o njenom ukusu.Često sam prisustvovao kad ljudi uberu ovu gljivu misleći da je u pitanju vargan(klobuk joj je sa gornje strane identičan kao i kod vargana) i nakon što je okrenu i vide "pačur" istu bacaju uz konstataciju kako se radi o otrovnici.



Grabov djed (Leccinum griseum) u mladosti ima poluloptasti klobuk koji se poslije proširi i postane zvonast. Kožica je suha i često naborana. Boja klobuka je vrlo promjenljiva, većinom je smeđa, ali nisu rijetki i primjerci sa žutosmeđim (oker), pa čak i sivim klobucima. Cjevčice su dosta duge, u početku bijele, a poslije potamne i postanu sive. Meso je bijelo, prhko, a na prerezu mijenja boju od crvenkaste, plave i konačno crne.
Grabov djed počinje rasti već tijekom ljeta pa sve do zime u miješanim šumama graba, bukve i hrasta. Izvrsne je kakvoće. Koristi se samo klobuk jer je stručak drvenast.


Još jedna fotografija ove prelijepe gljive.

E, ako bi nam blavor postavio par recepata za gljive bilo bi super.

ŠAMPINJONI
RUDNJAČA (Agaricus campeter- poljski šampinjon, šljivara)
Visina 5 do 9 cm. Šešir prečnika 5 do 12 cm. Čisto bijela gljiva, svilinkaste ili “plišane” pokožice, ponekad malo riđkasto smeđa sa tamnijim krljuštima. Listići su prema starosti prvo bijeli, pa mesnato ružičasti i na kraju čokoladno smeđi. Drška kratka i najčešće prema dnu sužena, bela sa jednostavnim, često prolaznim prstenom. Miris ugodno osvježavajući, a bijelo jedro meso pomalo posmeđi, odnosno pocrveni na preseku. Nalazi se ponekad u velikim količinama, na đubrenim livadama, u nižim i brdskim svetlim šumama, u proleće i u jesen. Postoji mogućnost zamene.
Priprema se na razne načine.

nastavite...zanimljivo je...

Jesil' spremila korpu ?

jesam... još samo da potegnem put majevice...

jest da ne volim da jedem gljive,al volim da berem...

Sad ce biti gljive, samo treba poraniti, da one nashe brdje ne oberu sve !

i...kako stoji stanje s gljivama...nabra li ko šta?

Srijemozi i puzeva je bilo na izvoz, al' gljiva teshko ....

Jel ko od vas sijao srijemozu negdje oko kuce?

Shta cu je sijat, kad mi sama raste, josh moram da je kosim....

Neke gljive ?

imas li ti neki recept za gljive al da je majevicki?

Stari recept je dinstanje gljiva s kajmakom !

Juče sam obišao dosta reona u potrazi za gljivama i razočarao se. Još me je i dobar pljusak dohvatio. Ajde rekoh počelo je prvo kolo Vargana, nabraću dosta Ljutača i Žutara (Lisičarki). Ali bi slaba vajda. Tek su stidljivo počele. Pođekoja. Loše vrijeme mi ne dozvoljava da berem ljekovito bilje, kojeg uvjek ima, kiša i tmurno vrijeme su postali dosadni, Jel ko od vas bio u gljivicama ?