U Lukavicu se vratio veci dio stanovnistva, a to su uglavnom samo starci. Ponovo je naseljen dio sela pored glavnog puta i dio koji granici sa Piperima (tzv. Česte, Tesici...).
Dio sela na brdima-staro selo- Garici i Todici nije vise naseljeno. Upravo tamo je najljepsi dio sela, sa predivnim pogledom s brda na sve strane. U toku rata u Lukavici je bilo dosta nasih zrtava, a zestoke borbe su se vodile i oko Lukavickog groblja, koje je istureno prema Miladicima, odnosno muslimanskim Nahviocima i koje su nasi pokusavali da zadrze, ali su ga ipak neprijatelji oskrnavili, prevrtali spomenje, vadili kosti mrtvih itd. Poruseno spomenje i razbacane kosti mrtvih sam licno vidjela. Na Oborima je takodje bilo uzasno, a prilikom klanja i mucenja nasih boraca, neprijateljska vojska je to raadila uz megafon, kako bi svi culi mucenicke jauke. S druge strane Lukavica je okruzena muslimanskim selom Brnjik. Ipak do kraja rata Lukavica je bila nasa i pala je u zadnjoj borbi, jer je bilo naredjeno da se nasa vojska povuce i nije stigla pomoc, nego su borci koji su se tamo nalazili ostavljeni na milost i nemilost neprijatelju, tacnije, iz ovog se moze zakljuciti da je Lukavicu je izdao nas vojni vrh-to je morao biti neki dogovor o podjeli. Neka im je na cast i sramotu, kao i onima koji su klali po Lukavici! O ovom bi nesto vise sigurno mogao da isprica kapetan nase vojske tamo, morao bi da zna od koga je on kakve naredbe dobio i trebao bi to jednom i da isprica i razjasni.