Majevichko selo na kalesijskoj opshtini . Sjedishte crkvene opshtine Dubnica , crkva spaljena kao i selo , u koje se skoro niko nije vratio od srpskih zhitelja . Dubnichani javite se , da se prisjetimo i otrgnemo od zaborava srpska mjesta na juzhnim padinama Majevice .

svi bih se oni javili kada bi samo neko htijo za njih pisati!!steta koliko nas ima i bas pratim svaki dan dali ce neko naci 2 minute za jedan komentar ,ali ga na zalost jos ne doceka.Pozdrav za sve clanove Majevickog Foruma

Baš me čudi da se na ovu temu niko ne javlja ,
Dubnica je jedno od ljepših majevičkih mjesta i iznjedrila je mnoge poznate ličnosti savremenog doba . Prije ratnih dešavanja u Dubnici je bilo negdje oko 450 domaćinstava u kojima je živjelo preko 1700 ljudi .
I sama Lisača je geografski u sastavu dubnice , pa me čudi da se niste malo više zainteresovali za ovu temu . Koliko znam da je i crkva u Dubnici starija od 100 godina .

Sigurno se pitate , ko je sad pa ovo ...

Ovo je Pero Mitrović , rođen je i život svoj je proveo u selu Jeginov Lug od oca Nikole i majke Stojanke . Završio je Reljevsku bogosloviju kod Sarajeva . U narodu je ostao zapamćen kao vedar , veseo i duhovit čovjek , istinski patriota , zbog čega su ga austougarske vlasti prozvale "pop đavo" . Pop Pero je sa svojim narodom sagradio crkvu u Dubnici u vremenu od 1905 - 1912 godine . Zbog svojih simpatija prema revolucionarnoj omladini "Mlada Bosna" bio je stalno na oku vlasti i početkom rata 1914 godine sa brojnim Srbima svog kraja uhapšen je i interniran u logor Arad . Preživjeo je internaciju i umre novembra 1921 i biva sahranjen na groblju "Paulin" nedaleko od dubničke crkve .

Imao je šestero djece : Dušan , Ratko , Drago , Draginja , Spasenija i Mileva . najstariji sin mu Dušan kreće očevim stopama , završava Reljevsku bogosloviju i od 1945-1970 , bio je sveštenik u zvorničkoj crkvi , a kćerka Spasenija-Spasa je majka slikara svjetskog glasa LJube Popovića u Parizu .

Zanimljiva prica, Mare, svaka ti cast, gdje samo nadjes sve ove informacije, kao da ti je u kuci nekoliko biblioteka.!

mare kralju imas jos jedan plus!

Bez nasheg Mareta, ja ne bih znao ni da je nasha Majevica ovolika ! Bravo
Evo i od mene neshto :

U pravoslavnom groblju nedaleko od dubničke crkve nalazi se sredjevjekovna nekropola na kojoj je sačuvano dvadesetak stećaka , to nije ova lokacija koju opisuje gospodin Truhelka , natpisi se nalaze u Brkića groblju , ali zanimljivo je i ovo što ćete vidjeti...

Fotografisao K1

Fotografisao K1

Fotografisao K1

Fotografisao K1

Fotografisao K1

Fotografisao K1

gdje nadje ovo u nekoj paprati

U Dubnici je prije rata živjelo 1253 stanovnika od kojih se 1027 deklarisalo kao Srbi selo je spaljeno i uništeno a stanovništvo protjerano .

Sta je s Lisacom, na njoj su se odigrala velika iskusenja, ali je sad niko ne spominje, dali ima ikog zivog na tom, nekada divnom mjestu.
Bijo sam 2006,g na lisaci, i ako sam je poznavo kao svoj dzep, a sad je sve nepoznato nisam se mogao ni snaci niti prepoznati predjele koje sam zirke mogao u svaka doba proci.
Dali ce ikada iko pokrenit neki povratak, ili obilazak te teritorije. pozzzzzzz

Pa ako je Orlovci ne spominju ,ko će je pomenuti ???

Pozdrav Orlovac, za druge ne znam, ali ja na zalost, nisam ishao nikada na taj kraj koji takodje pripada Majevici, ali ako mogu da pomognem, makar, geografskim polozajem Dubnice....(a malo sam i dosadan sa ovim mapama)

Shto se tiche Lisache, ta deshavanja su lijepo opisana ovdje http://rapidshare.com/files/55825121/Majevicom-do-pakla-Lisache.pdf.html



Na ovim snimcima vidi s eda su gotovo sve kuce popaljene, samo dvije-tri su obnovljene...



Dubnica udaljenost od Lisache

Pa dobro vi poznaete ta mjesta, a kazete da niste nikad bili na Lisaci, bas cudno, mora da ste mladji pa niste imali prilike da posjetite to divno mjesto, od 80- do 90, godine,

Moja baba je rođena na Lisači i sa nje je donjela i svojim potomcima ostavila izvornu srpsku misao i tradiciju rada i poštenja .
Ja o Lisači imam mitološku sliku jer na njoj nikad nisam bio a sa nje sam potekao , a ti ako si Orlovac treba da nam možeš dosta toga o njoj objektivno reći , od Đure na ovamo mnogo se toga vrijedno pomena na njoj zbilo ...

orlovac ::

zabrdjac ::gdje nadje ovo u nekoj paprati

Ko traži taj i nađe ...
Ovo je fotografisano u Dubnici u pravoslavnom groblju , koje je udaljeno od crkve nekih 300 m . Tačnije iza sadašnje "Polo" benzinske pumpe u kalesijskom Prnjavoru ...
I trebalo bi da dokazuje kontinuitet življenja hrišćana na ovom prostoru barem 700 godina .

Jedan od rijetkih sa Majevice za koga znam da je imao i svirao gusle je iz Dubnice . Njegovo pjevanje uz gusle me toliko oduševilo da sam od tad zavolio tu vrstu pjesme . Ne mogu da se sjetim koja je prva pjesma tog tipa koju sam uživo slušao u njegovom izvođenju , ali govorila je nešto kao :
"mrki vuče ne prilazi blizu
crn gavrane ne nadlijeći često "

Evo i nasheg Predsjednika RS, tada predsjednika SDSa u Dubnici 19.08.1990.

ovo je obnovljena Pravoslavna crkva u Dubnici , mislim da je posvećena današnjem prazniku , (Sv.pravedni Joakim i Ana) .

Фотографије уступио наш вриједни члан gljeb
Хвала му !

Ovo je par fotografija sa dubnickog groblja u naselju Prnjavor...


1901 grob svestenika Nikole Mitrovica


groblje u Dubnici, neobican krst




krst na stecku

ovdje se radi o spomeniku na groblju u Osmacima. jedini je takav u groblju.

Хвала за уступљене фотографије gljeb

Ovo su grobna mjesta osmackih svestenika iz 19. vijeka. Spominje ih i Milenko Filipovic. Pop Stefan je 1823.pokrio manastir Lovnicu, a pop hadzi Zaharije 1853.obnavlja manastir Papracu.

Послао gljeb

Ovo je groblje u selu Zelina, opstina Kalesija. Na malom spomeniku je s prednje strane krst, a sa zadnje polumjesec. druga dav su iz 1811.


1811.




Zelina, spomenik sa krstom i polumjesecom,prednja strana


Zelina, spomenik sa krstom i polumjesecom, zadnja strana

Хвала gljeb

[img][/img]

gljeb ::[img][/img]

Ovaj spomenik mi je više nego interesantan !
Da li je ovo u Brkića groblju u Dubnici ?

Јесте, то је гроб Дабижива Драшковића на Бркића гробљу у Дубници. Имам доста фотографија са тог и других локалитета,али се патим да их окачим овдје. Много је компликовано, јер су моје слике великог формата. Послао сам доста тога мр.Мајевици, али га нема у последње вријеме на форуму.

Evo danas sam odvojio vremena pa sam otisao do dubnickih grobalja da potrazim ta mramorja o kojima se ovdje pisalo,a poticu iz ovog kraja. Sav sam se poderao i izgrebao,ali je vrijedilo!

Pronasli smo spomenik Dabiziva Draskovica, i to jedva, kada smo vec gotovo bili odustali. On se nalazi u Brkica groblju u Dubnici, u katastrofalnom je stanju, kao i svo groblje, prevrnut,, sa napuklim postoljem na vise mjesta, sa slojem zemlje na sebi. Izgleda da su se prve rijeci natpisa izgubile, ali, ipak, natpis jos uvijek stoji. Sam mramor je u jednoj maloj prirodnoj udolini,ali je kako rekoh, prevrnut, ocigledno je neko trazio blago ispod njega, jer se nalazi u groblju,tako da o oranju ne moze biti rijeci. Dobro se uopste sacuvao,znajuci da Srba gotovo i da nema u tom selu, a jos je i sva okolina krcata Vehabijama.

U onoj knjizi Tome Dragicevica gdje se spominje natpis sa spomenika Dabizivovog pise da postoji jos jedan natpis na nekom stubu,ali ga nisam pronasao. ima par tih stubova,ali izgleda da je tekst izgubljen.

Ovaj stub smo sasvim slucajno primjetili i jedva smo do njega dosli, jer je zarastao u gustu sikaru. Mozda ga je upravo to i spasilo od rusenja,jer su mnogi nasi krstovi u istom groblju poruseni za vrijeme, a i posle ovog poslednjeg rata.
Za one kojima se cini da na prethodnim fotografijama stele sa vinovom lozom i cokotima nije krst, vec neki ukras, evo najboljeg demantija sa istog groblja. Ako obratimo paznju vidjecemo da se radi o istom krstu na oba spomenika, s tim sto je ovdje krst velikih dimenzija, pa dominira odmah na prvi pogled,ali su njegove strane i oblik identicni kao na onom gore spomenutom.
Za ovaj stub je specificno sto sa strane ima polumjesec,bez zvijezde, a pozadi je neki krug,kao polulopta. Dok sa cetvrte strane nismo nista primjetili. Krst je okrenut ka istoku. Poznato je da ovi drugi simboli nisu vezani za islam, koji se pojavio u kasnijem periodu na ovim prostorima. Radi se o, najvjerovatnije, nebeskim tijelima, suncu i mjesecu. Sunce ima veoma veliki znacaj u hriscanstvu, jer je Bog svjetlost i predstavlja se kroz sunce, koje ima slicne osobine koje mogu d se uporede sa Sv.Trojicom kao npr. Sunce ima svoju masu - izvoriste, svoju svjetlost kojom nas obasjava i svoju toplotu kojom nas grije, na izgled tri razlicite stvari, djeluju kao jedno,na razlicite nacine, a u sustini i jesu jedno. Mjesec je zato znak noci i tame, to jest nema svoju istinsku svjetlost,vec je pozajmljuje od sunca. Hriscani su dakle sinovi Svjetlosti. Zato je nas kalendar solarni, tj. prati suncevo kretanje,a dok je muslimanski kalendar lunarni,tj. prati kretanje mjeseca, sto neodoljivo vodi na asocijaciju poklanjanja tami i mraku. Da su slicna,ako ne identicna uvjerenja kod nasih predaka govori upravo ovaj spomenik: znaci, krst je okrenut prema istoku (rijec istok znaci izvor = Zivota) odakle se sunce radja, sa juzne strane nema nista jer je cist dan, a na zapadu sunce zalazi. Zaista ta polulopta na spomeniku je dosta nisko postavljena. Sa sjeverne strane je uklesan mjesec, a znamo da tamo sunca nema, vec vlada mrak i tama.

Dubnica-groblje Brkici
Ovo je stela koja se nalazi u neposrednoj blizini groba Dabiziva Draskovica. Bogato je ukrasena sa cokotima vinove loze, a na vrhu se nalazi mali stilizovani krst. Ne sumnjivo se radi o hriscanskim, prije svega pravoslavnim obiljezjima.Gospod Isus Hristos u vise navrata u Svetom Pismu sebe poredi sa vinovom lozom i cokotom, takodje ostavlja svojim ucenicima i apostolima znak Novoga Zavjeta prelomivsi hljeb i davsi im casu u kojoj je bilo vino rekavsi pri tom da je to Njegovo istinsko tijelo i istinska krv. Katari, koje jos nazivaju i Bogumilima, su prezirali sve sto je materijalno i sve sto je, po njihovom misljenju, bilo plotsko (tjelesno). Ukljucujuci tu i svako tjelesno ugadjanje. Prezirali su Krst, izobrazavanje ljudskih likova, vino i alkohol... Samim tim logicno je da su se s prezrenjem odnosili ka ostavljanju iza sebe,posle smrti, kolosalnih kamenih nadgrobnih spomenika, cesto bogato ukrasenih upravo od strane njih prezrenim simbolima, kao sto je krst i vinova loza. Zaista je veoma upitno da li su Bogumili,kao takvi, stvarno i egzistirali u srednjovjekovnoj Bosni? I ako jesu, onda stecci sigurno nisu izraz njihove tradicije i vjerovanja.